U prvom dijelu ovog vodiča objašnjavam što su to ETF-ovi, zašto su se i kako pojavili te kako razumjeti njihove osnovne karakteristike.
Sadržaj
Što je ETF
ETF-ovi (‘exchange-traded-funds’) su fondovi kojima se trguje na burzi. Budući ETF-ovi većinom prate tržišne indekse (vidi Znate li što su tržišni indeksi?), nemaju potrebe za visoko plaćenim fond menadžerima ili analitičarima zbog čega imaju niske upravljačke naknade. I baš upravo iz tog razloga, oni često nadmašuju (u prinosima) tradicionalne investicijske fondove (IF). Iz tog razloga, ETF-ove obožavaju ‘mali’ ulagači, a investicijske fondove – fond menadžeri.
Pojava ETF-ova je, na svojevrstan način, revolucionalizirala investiranje jednostavnošću i niskim naknadama. Vrlo su slični klasičnim investicijskim fondovima, no kotiraju na burzi i njima se trguje na dnevnoj razini poput dionicama.
Kada su nastali ETF-ovi
ETF-ovi su nastali 90-tih godina prošlog stoljeća kao nastojanje da se ‘malim’ ulagačima omogući pasivno investiranje u tržišne indekse. Ideja indeksnog investiranja nije nastala s pojavom prvog ETF-a, no tek je nakon njihovog pojavljivanja ona dobila zamah kakav danas vidimo. Prvi javni indeksni otvoreni fond nastao je još 1975. godine. Pokrenuo ga je čuveni Jack Bogle, a taj je fond pratio pratio S&P 500 indeks (koji sadrži dionice 500 najvećih kompanija kojima se trguje na američkoj burzi). O tome na koji način možete ulagati u S&P 500 pisala sam ovdje.
Prvi ETF nastao je 1990. godine u Kanadi, a tri godine kasnije prvi takav je osnovan i u USA. Bio je to čuveni ‘Spider’ (SPDR S&P 500 ETF – ticker ‘SPY‘) i dan danas on je najveći i najčešće trgovani ETF.
Trenutno u svijetu ima oko 8,5 tisuća ETF-ova i jedan je od najpopularnijih načina ulaganja na svijetu.
Vrste ETF-ova
ETF-ovi mogu držati stotine dionica u raznim industrijama ili se mogu ograničiti na određeni sektor ili industriju. Ako gledamo u što ulažu, ETF-ove možemo podijeliti na:
- Obvezničke – mogu uključivati državne ili korporativne obveznice
- Sektorske – prate dionice određenog industrijskog sektora kao što je tehnološki, financijski i slično
- Robne – ulažu u robu kojom se trguje na burzi
- Valutne – ulažu u strane valute itd
ETF-ovi također mogu biti:
a) Fizički ETF (‘physical or fully replicating’)
Ponuđač fizičkog ETF-a kupuje instrumente sadržane u indeksu koji prati. Na primjer, ETF koji prati već spomenuti indeks S&P 500, drži dionice kompanija sadržanih u tom indeksu i to u omjeru njihovog udjela (mjereno vrijednošću tržišne kapitalizacije, odnosno, ukupne tržišne vrijednosti kompanije). Na primjer, ako Microsoft danas čini, na primjer, 5% udjela u indeksu, ovaj će fond imati 5% imovine u dionicama Microsofta.
Važno je znati kako se ETF-ovi koji prate određeni indeks i sam indeks se ne podudaraju uvijek u potpunosti. Ponuđač ETF-ova može držati i samo uzorak (‘sample’) indeksa. To se često događa u slučajevima velikih indeksa s tisućama dionica poput MSCI All World indeksa (ACWI).
b) Sintetički ETF (‘swap based’)
Sintetički ETF ne investira direktno u indeks. On je ugovorni odnos s investicijskom bankom u kojoj ona ‘garantira’ određeni povrat izdavaču ETF-a temeljem indeksa koji prati (uključujući i dividendu) uz određenu naknadu. Ukratko, sintetički ETF fizički ne posjeduje nikakve instrumente. Valja ih izbjegavati, a u SAD-u se čak njima ne može niti trgovati.
Kako investirati u ETF-ove
Bez obzira da li investirate u fizičke ili sintetičke ETF-ove, oba kupujete preko svoga brokera (online ili tradicionalnog). O načinu izbora brokera pisala sam ovdje, a pogledajte i moje tekstove o nama dostupnim online brokerima i robo-savjetnicima preko kojih možete ulagati u ETF-ove:
Važno je znati kako od početka 2018. godine većina ETF-ova sa sjedištem u USA nisu dostupna za kupnju građanima EU. Razlog leži u PRIIPs-u (Packaged Retail Investment and Insurance Products), odnosno, setu propisa koji za cilj imaju zaštitu potrošača. Izdavači ETF-ova, prema toj regulativi, trebaju izdati KID (Key Information Document) koji omogućuje potencijalnom investitoru usporedbu rizika, troškova i prinosa različitih investicijskih instrumenata.
Oni ulagači koji su, do stupanja ove regulative, držali neke od US ETF-ova, i dalje ih mogu držati ili prodati, ali ne mogu kupovati nove sve dok fond ne izda KID u skladu s PRIIPs-om.
No, to ne znači kako, kao građani EU ne možemo kupovati ETF-ove koji prate američki S&P 500 ili neki drugi indeks. U tu svrhu postoje ETF-ovi sa sjedištem u EU u koje možemo investirati jednako kao i u američke, s dodatnim poreznim prednostima. O tome sam više pisala ovdje – Možemo li investirati u ‘američke’ ETF-ove?
Kako glase imena ETF-ova
Želite investirati u neki ETF, a zbunjuju vas već i sama njihova imena? No, činjenica je kako, jednom kada ih savladate, reći će vam puno više o fondu kojem kupujete od bilo kojeg drugog tradicionalnog financijskog instrumenta.
Uzmimo za primjer tri ETF-a:
Izdavatelj ETF-a
Izdavatelj ETF-a obično je naveden u samom imenu fonda. U navedenom primjeru izdavač je iShares (dio BlackRock-a, najvećeg asset management kompanije na svijetu).
Najveći izdavatelji ETF-ova u SAD-u su već spomenuti BlackRock, State Street i Vanguard. Oni su prisutni i u Europi, ali su tu i brojni jaki lokalni igrači (DWS Xtrackers, Amundi i UBS).
ETF-ovi također mogu imati u svom nazivu Core ili Prime. To pokazuje kako je ETF dio podgrupe u ponudi izdavača. U konkretnom slučaju, Core serija iShares-a uključuje nekolicinu najpopularnijih ETF-ova.
Odabir indeksa kojeg ETF prati
Važna komponenta je indeks kojeg ETF prati. U gornjem primjeru je su to, na primjer, Global Aggregate Bond, MSCI World i MSCI Emerging Markets indeks, no poznati su još S&P 500, FTSE 100, DAX i slični (više o tržišnim indeksima pisala sam u tekstu Znate li što su tržišni indeksi).
Velik broj ulagača fokusira se na troškove upravljanja (total-expense-ratio) ili izdavača. Međutim, indeks kojeg fond prati je najvažniji element odabira ETF-ova. Svi nisu isti, a o najpopularnijim indeksima i ETF-ovima koji ih prate sam pisala u tekstu – Popularni dionički indeksi i ETF-ovi koji ih prate.
Uglavnom, osnovna razlika je u tržištima (SAD, tržišta u nastajanju i slično) te broju dionica/instrumenata koje prate. Tako na primjer, može biti riječi o 30-tak dionica u Dow Jones-u ili 500 u S&P 500. Postoje ETF-ovi koji prate nekoliko tisuća dionica. Dobra stvar ulaganja u ETF-ove što je ta informacija potpuno transparentna i svakodnevno dostupna (za razliku od investicijskih fondova).
Osim broja dionica i tržišta na kojima se ulaže, također je važno i kako je indeks sastavljen. Postoje indeksi kod kojih su dionice svih kompanija zastupljene u jednakim omjerima (equal weighted), kod drugih je to veličina tržišne kapitalizacije (market-cap weighted), a kod trećih je to temeljeno na određenim financijskim pokazateljima (fundamentals).
Ukoliko želite invstirati specifičnije, odnosno, u uža geografska područja, neki od interesantnih indeksa bili bi MSCI World koji prati razvijena zapadna tržišta, MSCI Emerging Markets koji prati takozvana tržišta u nastajanju itd. Svakako proučite svakoga od njih prije no što kreirate svoju investicijsku strategiju i definirate svoj ETF portfelj.
Naravno, postoje i indeksi koji prate određene sektore (tipa Nasdaq 100), no investitorima početnicima svakako bih sugerirala geografsku, a tek onda (ako uopće) sektorsku diverzifikaciju.
Što znači UCITS
Ukoliko ETF ima u sebi oznaku UCITS (Undertakings for Collective Investment in Transferable Securities), to znači kako fond podliježe europskoj regulativi koja ima za cilj zaštitu privatnih ulagača. Takvi ETF-ovi moraju zadovoljiti određene standarde, kao na primjer, ne držati više od 20% imovine fonda u bilo kojoj pojedinačnoj imovini.
Zašto je ETF u nazivu važan
Ime ETF je također važno. Služi razlikovanju od drugih sličnih proizvoda kao što su ETC (exchange-traded-commodities) ili ETN (exchange-traded-notes). Ove dvije posljednje kategorije nisu u skladu s UCITS i nose određene rizike koji se razlikuju od onih kod investiranja u ETF-ove. Svakako ih istražite prije no što investirate u takvo nešto.
Akumulirajući ili distribuirajući
Prinos koji se isplaćuje kao dividenda (ili kamata u slučaju obveznica) može se preusmjeriti na račun vašeg brokera ili reinvestirati natrag u ETF. Oni ETF-ovi koji isplaćuju dividendu imaju oznaku ‘distributing’ (oznake D, Dis, Dist), a oni koji ju reinvestiraju zovu se ‘accumulating’ ili ‘capitalising’ (oznake C, Acc).
Akumulirajući ETF-ovi porezno su optimalniji budući se kod nas isplata dividende oporezuje pa sve dok vam ne trebaju redoviti prihodi, preporučam držati se njih. O ključnim razlikama, odnosno, prednostima i/ili manama jednih i drugih pročitajte u mom tekstu – Akumulirajući ili distribuirajući ETF-ovi?
Valuta ETF i tečajni rizik
ETF-ovi, pogotovo za ulagače iz Hrvatske, nose tečajni rizik. Valutno zaštićeni fondovi (‘hedged’) imaju za cilj neutralizirati tečajni rizik. No, ako je valuta u imenu naznačena, ali bez oznake ‘hedged’, to se isključivo odnosi na valutu u kojoj se fondom trguje.
Što je tečajni rizik?
Tečajni rizik podrazumijeva utjecaj tečaja na investiciju koja nije u ‘vašoj’ valuti. Recimo kako ulažete u dolarski ETF gdje vrijednost dolara padne u odnosu na euro za 5%, no sama se cijena ETF-a nije promijenila, vaša će investicija izgubiti 5% na vrijednosti.
Dodatan rizik je vrijednost investicije. Ako vrijednosti investicije koju držite istovremeno padne cijena, tada se potencijalni gubitak dodatno povećava. Na primjer, vašoj investiciji u gore navedeni ETF padne vrijednost za 3%, a istovremeno se dogodi i slabljenje dolara u odnosu na euro za 5%. Ukupan gubitak za investitora sada je 8%. U slučaju gdje tečaj ostaje stabilan, gubitak je ‘samo’ 3%. Vrijedi, naravno, i obrnut scenarij. Kada tečaj valute u kojoj ste investirali poraste u odnosu na baznu valutu (u ovom slučaju euro), tada, pri konverziji vi zapravo dobijete više zbog promjene tečaja. Ukratko, ako vrijednost dolara poraste u odnosu na euro, vi ćete zaraditi.
Vrijednost investicije u stranoj valuti = promjena cijene investicije +- promjena tečaja
Velik broj ljudi izložen je tečajnom riziku bez da su toga uopće svjesni. Zato je važno dobro razumjeti sljedeće pojmove:
Valuta u kojoj se trguje (‘trading currency’)
Tečaj po kojem trgujete je onaj po kojem se ETF kupuje ili prodaje na određenoj burzi. Možete kupiti ETF-ove denominirane u USD, EUR, GPB i slično. Kupnja fonda koji je denominiran u određenoj valuti ne neutralizira vašu izloženost tečajnom riziku budući je on vezan uz ono u što fond investira, a ne u kojoj ga valuti možete kupovati.
Valuta u kojoj se investira (‘underlying currency’)
Tečajni rizik ETF-a sadržan je u valuti u kojoj se investira. Sam ETF može biti listan u raznim valutama na burzi (USD, EUR) no to nema utjecaja na stvarni njegov tečajni rizik. On je vezan uz ono u što fond investira. Tako, na primjer, ako fond investira u S&P 500 indeks, vaš je tečajni rizik vezan uz američki dolar. Ako investira u MSCI World, onda je 68% izložen dolaru, a ostatak ovisno o udjelima drugih dionica (valuta) u indeksu.
Izvještajna valuta fonda (‘fund currency’)
Ovaj se termin odnosi na izvještajnu valutu ETF-a, ne onu u kojoj su izražene investicije u fondu. To je valuta u kojoj fond izvještava o vrijednosti svoje neto imovine (Net Assets Value) i u kojoj distribuira zaradu. Tečajni rizik ovdje nastaje kod konverzije u lokalnu valutu. Često je izvještajna valuta fonda ista valuti u kojoj je imovina u koju se investira (‘underlying’), odnosno indeks koji prati, no to ne mora biti slučaj.
Kod odabira ETF-a možete uzeti i tzv ‘hedged’ ETF-ove, no treba znati kako vas oni štite samo u dijelu fluktuacije između valute investiranja (‘underlying’) i valute fonda. Na primjer, ETF u koji ste investirali je sjedištem u Irskoj, valuta fonda je EUR, a investira u S&P 500. U svojoj ‘heding’ varijanti on pokriva rizik fluktuacije između eura i dolara. Takvi fondovi su nešto skuplji u odnosu na nehedgirane.
Treba li nas brinuti tečajni rizik?
Sve ovisi o vremenskom horizontu. Ukoliko je on kratak, vaša izloženost ovom riziku može biti jako visoka (primjer može biti Brexit, odnosno snažan pad tečaja funte kao posljedica referenduma). Kod dugoročnog ulaganja, rizik i dalje postoji, no on je ipak niži.
Postoji određena razlika između dionica i obveznica. Intrinzična volatilnost dionica donekle neutralizira rizik fluktuacije tečaja. Međutim, u slučaju obveznica, on može imati velik utjecaj. Iz tog razloga ulagači često ‘hedgiraju’ tečajni rizik vezan uz svoja obveznička ulaganja ako žele smanjiti volatilnost cijelog portfelja.
O štićenju portfelja od fluktuacija tečaja pisala sam u tekstu: Treba li zaštiti svoj investicijski portfelj od utjecaja tečaja.
Domicilnost
Neki fondovi će htjeti istaknuti i zemlju u kojoj su registrirani. Naročito je to slučaj s fondovima registriranima u Irskoj zbog poreznih pogodnosti za neke investitore (vrijedi i za one iz Hrvatske). Kratica koju koriste je ‘IE’ za Irsku.
Posebne vrste ETF-ova
ETF-ovi s polugom obično imaju u svom imenu oznaku ‘double’ ili ‘2x’. Takvi ETF-ovi omogućuju investitorima multiplicirati kretanje indeksa uz faktor 2 ili 3. ETF-ovi koji zarađuju na padu cijena se obično označuju sa ‘short’. U svakom slučaju, budite JAKO oprezni s ovakvim proizvodima. Oni su vrlo visokog rizika i preporučuju se isključivo iskusnim investitorima koji razumiju njihove posljedice.
Što znači razlika u praćenju (tracking difference)
Razlika u praćenju odnosi se na razliku između poslovanja ETF-a te indeksa koji fond ‘prati’. Te razlike mogu biti velike ili male, pozitivne ili negativne. Ova razlika služi investitorima kako bi bolje razumjeli da li fond u koji ulažu svojim radom opravdava ono u što tvrdi. Osnovna razlika dolazi zbog troška upravljanja fondom (TER – total expense ratio).
Objektivno, izvedba fonda morala bi odgovarati minimalno tom %-tku. Međutim, na razlike utječu i drugi faktori kao što su troškovi kupnje i prodaje instrumenata te redovitog rebalansiranja koje fondovi plaćaju iz imovine kojom upravljaju. Nadalje, razlog razlici može biti i činjenica kako fond ne kupuje baš sve dionice ili obveznice koje su sadržane u indeksu već samo uzorak (sampling), reinvestiranje dividendi ili tempiranje transakcija. Ukratko, cilj nam treba biti odabrati ETF-ove koji što bolje repliciraju indekse koje prate.
Sektorski ETFovi
Tematski ETF-ovi su oni koji ulažu u specifične sektore poput robotike, električnih vozila ili čiste energije. Tijekom posljednjih godina su u jakom uzletu i sve više investitora svoje novce povjerava upravo takvim ETF-ovima. No, pitanje je da li se ganjanje takvih trendova isplati?
Osobno, smatram kako su takvi ETF-ovi (a) često značajno skuplji (TER im je od 0,5 do 1%) u odnosu na standardne, zatim (b) u takvim su ETF-ovima često već ugrađena očekivanja rasta (obično meteorska), (c) premali broj kompanija je uključen u indeks što dovodi do rizika likvidnosti i (d) ako se neka od kompanija i pokaže dobrom, ona će naći kad-tad svoj put do S&P 500 ili nekog sličnog ‘old school’ indeksa.
Naravno, svi oni koji su u stanju anticipirati trendove u nekoj od industrija, neka slobodno ulažu i u takve ETF-ove. No ipak, valja imati na umu kako obično kada se o nečemu počne puno pisati na financijskim i drugim portalima, to predstavlja jasan znak kako je vrijeme za uhvatiti val već davno prošlo.
Zaključno
Obzirom na velik broj ETF-ova u svijetu, odabrati pravi dionički, obveznički ili neki drugi može biti prilično zahtjevan posao. U nastavku ovog vodiča pozabavit ću se upravo tim odabirima.
ETF Klub by Tetka
Prijavi se na donji link i saznaj sve o aktivnostima ETF Kluba!
Klub je namijenjen pasivnim investitorima koji žele razumjeti kako složiti svoj investicijski portfelj te biti u toku sa zbivanjima na tržištu kapitala. Godišnja članarina uključuje brojne edukacije i webinare. Više info na poveznici dolje.
