Autor jedne od najpoznatijih knjiga iz područja investiranja, Burton Malkiel gostovao je u podcastu Animal Spirits, meni jednom od omiljenih na temu financija i investiranja. Gospodinu Burtonu već je gotovo 90 godina, no evidentno i dalje oštrog uma.
Njegov klasik ‘A Random Walk Down Wall Street’ objavljen je prvi put 1973. godine (poznatoj i po tome što je rođena jedna Tetka ;), a knjiga je doživjela već 12-to izdanje te prodana u preko 1.5 milijuna primjeraka. U tom, posljednjem, autor piše o svemu što se u svijetu investiranja promijenilo u odnosu na te daleke sedamdesete godine prošlog stoljeća. Knjiga je po svom pojavljivanju izazvala gomilu nezadovoljstva među financijskom ‘elitom’ jer je po prvi put iznijela tezu kako je praktično nemoguće u kontinuitetu ‘pobijediti’ tržište, odnosno, ostvarivati veći prinos od prosjeka tržišta. Razlog tome je to što kretanje dionica je potpuno slučajno (‘random’) i nemoguće ga je predvidjeti. Time je opako stao na žulj velikom broju profesionalnih investitora.
Malkiel je propitkivao fundamentalnu i tehničku analizu u ocjeni dionica te je otkrio brojne njihove mane temeljem kojih investitori koji na taj način ulažu dugoročno zarađuju manje u odnosu na pasivne strategije. Istom logikom okomio se i na menadžere aktivno upravljanih investicijskih fondova za koje je tvrdio kako nakon početnih godina uspjeha dugoročno ne uspijevaju pobijediti indeks.
Knjiga je ‘udarila’ temelje osnivanju indeksnih fondova po ideji drugog velikana pasivnog investiranja Jacka Boglea, koji je navedeno u knjizi proveo u praksi osnivanjem prvog indeksnog fonda daleke 1975. godine. Time je započela era pasivnog investiranja u indeksne te kasnije ETF-ove, a proteklih gotovo 50 godina u potpunosti je potvrdilo teze profesora Burtona. Dvije trećine aktivno upravljanih investicijskih fondova u kontinuitetu imaju lošiji prinos od pasivno upravljanih indeksnih fondova, a ona jedna trećina koja ga pobjeđuje, uspijeva to napraviti samo u par uzastopnih godina. Promatrajući periode od 15 godina, takvih je tek 10%. Uslijed navedenog, broj pasivno upravljanih indeksnih fondova vremenom je nadmašio imovinom one aktivne, a to se sigurno nije svidjelo njihovim menadžerima tad kao niti sad.
Bilo je interesantno u ovom podcastu čuti na kakve su sve probleme nailazile teze iznesene u knjizi (nazivana je ‘smećem’), kako je došlo do osnivanja prvih indeksnih fondova te što njen autor danas misli o kretanjima na tržištima kapitala. Pokušat ću u par riječi rekapitulirati izrečeno jer par razmišljanja uvaženog profesora odgovaraju na teme koje me muče naročito posljednjih mjeseci.
- Teorija efikasnog tržišta (Efficient-market hypothesis) koju prof. Malkiel brani je također često osporavana. Argumenti koje takvi investitori koriste odnose se na činjenicu kako, pogotovo u trenucima volatilnosti tržišta kakvu viđamo zadnjih mjeseci, nekakva manja vijest zna lansirati dionicu u nebo neovisno o stvarnim financijskim rezultatima te kompanije. Prema prof. Malkielu, zabluda u kojoj se nalaze takvi pojedinci odnose se na njihovo razumijevanje ove teorije. Njihovo tumačenje pretpostavlja kako cijena dionice odražava pravu vrijednost kompanije, što naravno, nije slučaj. ‘Cijene su uvijek krive‘, kaže Burton. ‘Problem je samo što ne znamo da li su previsoke ili preniske’. I to je bit teorije jer ona kaže kako pojedinac jednostavno nema mogućnosti znati pravu cijenu tako da cijene koje su danas na tržištu jednako mogu biti visoke kao i niske. problem utvrđivanja pravih cijena danas je još izraženiji jer su ljudi, uslijed COVID-19 većinom kod kuće skloni kockanju.
- Tržište nikako nije savršen ‘random walk’. Postoji određeni zamah (‘momentum’) koji može utjecati na cijenu. Zadnji primjer je Tesla (TSLA). Dva su objašnjenja takvih situacija: (a) jedno je neefikasnost tržišta, odnosno, mogućnost da neka nova vijest samo neznatno utječe na cijenu i (b) dionicama cijena ode gore, stvori se hype, svi počnu kupovati jer se vijesti šire (društvenim) mrežama sve dok se dogodi nešto što se ne može predvidjeti što naglo završava taj ciklus.
- Velik dio tzv target-date fondova drži velik udio obveznica koje trenutno nose prinose oko 0,6% (desetogodišnje američke obveznice) što uz inflaciju od oko 2% daje negativan prinos. U Europi i Japanu su čak i nominalni prinosi obveznica negativni. Iz tog razloga smatra kako je udio obveznica u takvim fondovima potrebno značajno smanjiti jer više nemaju onu funkciju koju su nekad imali obzirom kako ne donose dovoljan prinos. Preporuka je pronaći stabilne (‘blue-chip’) dionice s relativno visokim dividendnim prinosom (‘dividend yield’) kao zamjenu. I one su volatilne, ali dugoročno nose veći prinos. Primjer su IBM (IBM), Kraft Heinz (KHC) ili AT&T (T). Diverzificirani portfelj dionica visokog dividendnog prinosa bi mogli, po njegovom mišljenju, donijeti stabilnost ukupnom portfelju.
- Burton također preporuča imati geografski diverzificiran portfelj (internacionalni) te posebice obratiti pozornost na trenutno niske cijene dionica takozvanih ‘emerging markets‘ koje mogu donijeti dobre prinose.
I za kraj, ono što je filozofiju indeksiranja održalo sve ove godine je pitanje naknada. Što su manje naknade koje plaćamo za investiranje, više ostaje nama u obliku prinosa. Čuvena je izjava Jacka Boglea: ‘in the investing world you get what you haven’t paid for’.
U najnovijem izdanju knjige, kao što sam gore navela, Burton Malkiel piše o svim novim načinima investiranja koji nisu postojali daleke 1973. godine. Ipak, najveću važnost daje ETF-ovima. Napominje kako ih J. Bogle nije podržavao jer nije mogao prihvatiti činjenicu da bi ljudi trgovali indeksnim fondovima. Prema njegovim riječima, Burton Malkiel je smatrao kako će ljudi to svejedno raditi, no bar uz niže troškove.
Ovaj me intervju podsjetio na prvo čitanje ove knjige. U to doba, moram iskreno priznati, nisam previše razumjela filozofiju pasivnog ulaganja (a i danas još uvijek učim), no pomogla mi je bar u jednom, započeti investirati u ETF-ove. Vrijeme je za novo čitanje jer me zanima u čemu smo to još mi, investitori današnjice, privilegirani u odnosu na generacije prije.
