Jesmo li spremni za 2019?

Zima dolazi. Jesmo spremni? Znamo li kako će završiti ova godina? Što nas čeka u idućoj?

Nadam se da ste pročitali moj prethodni post na temu budžetiranja (ako niste, provjerite ovdje). Nakon što izračunamo ili provjerimo svoju neto imovinu i definiramo dugoročne financijske ciljeve, izrada godišnjeg financijskog plana je logičan sljedeći korak. Sigurna sam kako dobro znate koliko zarađujete, no što je s troškovima? Koliko trošite na režije, hranu, zabavu. O tome koliko troši prosječna hrvatska obitelj pisala sam ovdje. Kakvi su vaši postoci? Evo, za one koje zanima, mojih:

Tipično, kao i kod ostalih zemljaka, i kod mene velik dio novaca odlazi na hranu (25%) i režije (18%). Dosta trošim na putovanja (12%), no nije mi žao. Dobar dio ovoga ide na reviziju u 2019.  Kakva je situacija kod vas?

Ponekad sam dojma kako se, kada pričamo o financijama, kontrola troškova (i prihoda) te planiranje poistovjećuju.  Kontrola bi trebala biti samo’higijena’, odnosno provjera u kojoj smo mjeri (i zašto) odstupili od zacrtanog. Na taj dio treba gubiti najmanje moguće vremena. Ona ne smije postati samoj sebi svrhom.

Planiranje – izrada godišnjeg financijskog plana

Kako ja to radim? U godišnjem planiranju se vodim principom ‘zero-based budgetinga‘ što je samo ‘fensi’ izraz za koncept u kojem ne kopiram troškove iz prethodnog razdoblja već svakom pojedinačno pristupam s pitanjima:

  • da li mi ovo još uvijek treba?
  • može li se na ovome ikako uštedjeti?
  • što se novoga dogodilo ili će se događati?

Ukratko, cilj mi je reducirati potrošnju te predvidjeti, u najboljoj mogućoj mjeri sve svoje prihode i troškove. Planiranju prihoda pristupam konzervativno, tj. ne uključujem potencijalne prihode već samo one za koje postoji maksimalna vjerojatnost ostvarenja. Bolje rečeno, nastojim se ne lagati 🙂

Kontroliranje prihoda i troškova

Vjerujem kako nemamo problema pratiti prihode. No, kako ćemo pristupiti pitanjima praćenja troškova u velikoj mjeri ovisi o financijskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Bolje rečeno, o stupnju zrelosti u upravljanju novcem. Svatko od nas treba naći neki svoj mehanizam. Za to možete koristiti kojekakve aplikacije, običan excel, google sheets ili ‘old school’ komad papira. Na kraju ovog posta nudim vam neke koje sam prilagodila samo za vas.

Postoji više načina ‘kontrole‘. Koji ćete  izabrati ovisi isključivo o vama i vašim potrošačkim navikama. Ukoliko ste sposobni obuzdati svoje potrošačke impulse, koristite metodu a). Ukoliko je to za vas ogroman problem, držite se strategije pod b).

a) Metoda praćenja troškova (ovu ja primjenjujem)

Znam koliko trošim na pojedinu kategoriju, gledam svakog mjeseca ‘gdje sam’ i ažuriram ostatak plana ovisno o trendu. Cilj mi je ostati u ukupnom okviru, odnosno, postići ciljanu brojku postavljenu početkom godine (kao razliku između prihoda i rashoda). Ako pretjeram u jednoj kategoriji, korigiram se sljedeći mjesec (ili mjeseci) na toj ili ostalim pozicijama kako bi postigla plan. To je prilično ‘labav’ način, ali do sada nisam imala većih problema ili neplanskih ‘iskakanja’.  Svake godine gledam povećati ciljanu brojku, odnosno maksimizirati postotak uštede, a time i povećati svoju neto imovinu.

Obzirom kako sam korisnik usluga Zagrebačke banke, koristim aplikaciju Financijski planer. Ona sumira sve moje troškove u adekvatne grupe, a ja tu i tamo promijenim kategorizaciju ako je potrebno. 90% svojih troškova podmirujem debitnom karticom, što automatski znači kako će sistem prepoznati izvor i svrstati ga u ispravnu kategoriju. Gotovinske troškove zapisujem i tjedno/mjesečno unosim u evidenciju (njih nastojim svesti na minimum). Ukupno mjesečno na cijeli proces ‘trošim’ maksimalno pola sata.

b) Metoda automatske štednje

Ova metoda svakoga mjeseca ‘prazni‘ račun do kraja. Čim sjednu novci, oni se automatski raspodjeljuju (najbolje putem trajnog naloga) na način koji onemogućava njihovo korištenje u druge svrhe. Na primjer, trajnim nalogom plaćate režije, štedite za mirovinu, investirate, odvajate na račune za posebne svrhe (tipa, godišnje odmore, vidi kako to ne treba raditi ovdje). Za osobne potrebe trošite isključivo koliko ostane, ne preko toga.

To otprilike liči na sistem ‘kuverti’ koje su koristili naši stari u doba kada su plaće stizale u kešu (da, postojala su i takva vremena). Kada bi ‘sjele’ plaće, odvajali su se iznosi s točnom namjenom. Seljenje novca iz jedne u drugu kuvertu je bilo strogo zabranjeno. Nema ulaženja u minus, nema dugova po kreditnim karticama. Trošite isključivo onoliko koliko ste zaradili.

Koju god od metoda odabrali, ključ je, opet, u osvješćivanju. Gdje idu moji novci i kako to utječe na moje financijske ciljeve?

O tome gdje i kako se mogu napraviti uštede, pisat ću u nekoj od sljedećih objava. Već za sljedeću godinu uspjela sam ‘skinuti’ 2 tisuće kuna, a ako se budem pridržavala nekih novih navika, dodatno bi mogla biti ‘teža’ za oko 3,5 tisuće . Ukidam ono što mi je nevažno, preusmjeravam u ono što mi jest.

Kakva će izgledati vaša 2019 godina? Jeste li napravili plan? Koja je vaša strategija?Zarađivat ćete više ili trošiti manje? Koliko će vas to približiti financijskim (i drugim) ciljevima? Planirate li dugoročno? Kakve alate koristite u tom procesu?

U sljedećoj ću objavi kratko opisati dva jednostavna excel/google sheet alata koje koristim i koje sam pripremila i za vas. Jedan se odnosi na godišnji financijski plan, a drugi na mjesečno praćenje. Oba se vrlo lako daju prilagoditi vašim kategorijama troškova i prihoda, a sve je popraćeno i zgodnim grafićima (kao onaj koji sam vam pokazala gore). Vrlo su intuitivni, nadam se kako će vam biti od koristi.

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Scroll to Top