Kraj je godine, pravo vrijeme za inventuru. Zadnji mjesec u godini posvetim detaljnijem pregledu svojih financija. Nekako mi se najlakšim (za sad) čini provjera stanja u trećem stupu, na kojeg sam, i ove godine, potrošila dosta ‘papira’ pišući na blogu.
U treći sam stup počela uplaćivati 2011. godine, na ‘nagovor’ osobne bankarice. Tada je ulazna naknada bila, iz današnjeg ugla, nepojmljivih 1,250 kuna. No, računala sam kako se taj iznos ipak vraća kroz dvije godine državnih poticaja pa sam se ipak odlučila na taj korak. Svake sam godine uredno uplaćivala oko 500-tinjak kuna mjesečno (putem trajnog naloga) kako bih ostvarila maksimalnih 750 kuna. Sve po prinicipu ‘invest and forget’ kako i ‘propovjedam’ na ovom blogu.
Onda je došla 2017. godina i afera Agrokor u kojoj je, moj fond, AZ Profit odigrao nezahvalnu ulogu. I dok su drugi fondovi svojim članovima donijeli zaradu, moj je potonuo oko 3,4% te dodatnih 2,5% sljedeće godine. Kap je to koja je prelila čašu (o čemu sam pisala u nekoliko nastavaka – vidi ovdje) pa sam štednju nastavila u Raiffeisen DMF-u. Te sam godine također morala platiti ulaznu naknadu, no ovaj put je to išlo kroz uplate poslodavca. U AZ Profitu nisam dirala do tada uloženo, izlazna naknada je (pre)visokih 2,5% te sam odlučila pričekati još koju godinu dok ne napunim starosne uvjete za podizanje novca. Uplaćujem i dalje u Raiffeisen DMF, dogovorom s poslodavcem taj mi se iznos umanjuje iz mog ‘bruta’. O pozitivnim efektima takvog načina već sam pisala ovdje.
Iste sam godine dogovorila i štednju u 3. stupu za svoje roditelje, koji će svoju mirovinu dodatno poboljšati sa 750 kuna godišnje. A kako za njih ne vrijedi dobna granica, do sredstava ne moraju čekati kao mi mlađi. Podsjećam kako je imovina u ‘trećem’ nasljedna, tako da u slučaju onog najgoreg, novci ostaju u obitelji. U postu o važnosti Štednje za djecu pisala sam o mogućnosti otvaranja 3. stupa i za maloljetne osobe. Opcija koju je vrijedno razmotriti.
E sad, nakon 9 godina štednje, možda vas zanima kako izgleda stanje na mojim računima. Dolje navedeni iznosi ne uključuju Državna poticajna sredstva (DPS) za 2019. godinu koja svi iščekujemo do kraja prosinca ove godine. Evo prikaza stanja na 30. studenoga 2020. godine:
| Opis | AZ Profit | Raiffeisen | Ukupno |
| Ukupno uplaćeno | 47.485 | 20.760 | 68.245 |
| DPS | 5.250 | 1.500 | 6.750 |
| Prinos fonda | 7.516 | −1.464 | 6.051 |
| Stanje na računu | 60.251 | 20.796 | 81.047 |
| Prinos % | 26,9% | 0,2% | 18,8% |
Ukratko, ukupan prinos (prinos fonda + poticaji) za ovih nešto više od 9 godina štednje je oko 19% (nešto će biti bolji nakon pripisa DPS-a) što iznosi tek oko 2% godišnje. Razlog niskom prinosu u najvećoj mjeri leži u 2x plaćenoj ulaznoj naknadi (2,500 kuna), gore navedenim godinama negativnih prinosa te (za neke mirovinske fondove) još uvijek negativnoj 2020. godini.
Međutim, važno je istaknuti kako iznose koje danas vidite na računu RDMF-a, mene osobno koštaju nešto malo više od polovice navedene cifre jer, kao što sam već pisala, moja mjesečna neto plaća manja je tek za oko 280 kuna (dok na račun ‘sjeda’ 500). Kad uzmemo u obzir tu činjenicu, prosječni godišnji prinosi penju se na 4% ukupno, od čega je prinos na AZ oko 3%, a prinos na RDMF oko 34% godišnje (i dalje sve bez pripisanih DPS iz 2018 godine). Uplate ‘preko’ poslodavca su odigrale svoje, porezni efekti i DPS pobjeđuju ulagačku strategiju fond menadžera 🙂
Možda će vam efekt biti jasniji kada pogledamo donji primjer.
‘Nagovorite’ svog poslodavca na uplate u ‘treći’
Sa samo par stotina kuna mjesečno (ili upola manje ako za vas uplaćuje poslodavac), za 30 godina rada možete si osigurati dobar ‘dodatak’ mirovini. Ovisno o prinosima fonda (od konzervativnih 3% do prosječno povijesno ostvarenih 5-6%), na svom računu biste mogli imati 2-3x više od početno uloženog.
a) samostalne uplate
U donjem je izračunu pretpostavljeno kako 5.000 kuna godišnje (što iznosi 417 kuna mjesečno) te ostvarujete maksimalne godišnje poticaje u iznosu od 750 kuna. Vaše ukupno ulaganje u periodu od 30 godina iznosit će 151 tisuću kuna, a iznos na računu u fondu (koji uključuje i poticaje u iznosu od 22.500 kuna) bit će 2-3x veći kao što je dolje prikazano (ovisno o ostvarenim prinosima fonda).
b) uplate poslodavca
U drugom je izračunu prepostavljeno kako uplate za vas vrši poslodavac umanjujući vašu bruto plaću za 500 kuna mjesečno. Vaš neto će posljedično biti manji za oko 290 kuna (godišnje oko 3.500 kuna), a na računu ćete imati 6.000 koliko iznosi neoporezivi iznos. Ukupno vaše ulaganje u 30 godina tako bi iznosilo 103 tisuće kuna (gotovo 50 tisuća manje od samostalnog uplaćivanja), ali bi na računu imali značajno više
Evo usporedbe:
| Uplate (30g) | Uplaćeno | 3% | 5% | 6% |
| Samostalno (a) | 151.200 | 277.600 | 393.682 | 467.644 |
| Poslodavac (b) | 103.320 | 325.751 | 459.178 | 548.921 |
Grafički bi to izgledalo otprilike ovako:
Iako ste uložili s gotovo 50 tisuća manje, vaše stanje na računu (uz iste stope prinosa) moglo bi biti od 50 do 90 tisuće veće. Pri tome, poslodavac također nalazi svoj interes jer godišnje na vama štedi oko 990 kuna. Na stotinjak ili tisuću zaposlenih, ovo je i za njega lijepa cifra.
Još je malo ostalo do kraja godine. DPS ostvarujete tek na iznose uplaćene u ovoj, a ukoliko ste se odlučili na otvaranje računa u nekom od fondova ili trebate pomoć oko odabira, prijavite se na link OVDJE.
Nakon ovoga, slijedi ‘inventura’ investicijskog portfelja, rebalansiranje ili ne, pitanje je sad?
Stay tuned 🙂
