Kako se pomalo već bližimo njenom kraju, 2023.godina bila je za mene godina velikih odluka. Samim njenim početkom odlučila sam ‘stati na loptu’ i prepoloviti svoje radno vrijeme, tj. ostaviti više sati u danu za sport i hobije. To mi je i pošlo za rukom pa sam od srpnja ove godine u svojevrsnoj polu-mirovini. Još se uvijek priučavam novom režimu, no ovaj novi aspekt ‘slobode’ mi savršeno odgovara.
Kraj kalendarske godine definitivno traži introspekciju, ali i pripremu za sljedeću. U nadi kako ćemo završetak godine dočekati zdravo i dobro, pokušajmo se financijski što bolje pripremiti za 2024. godinu. Inflacija je još uvijek visoka i neće se lako ispuhati, a naši će budžeti i dalje patiti. Zato je važno svoje prihode i troškove dobro planirati, naročito kada vam se događaju krupne financijske promjene kao što je bila ova moja.
Nadam se da ste pročitali moj stariji post na temu budžetiranja (ako niste, provjerite ovdje). Nakon što izračunamo ili provjerimo svoju neto imovinu i definiramo dugoročne financijske ciljeve, izrada Godišnjeg financijskog plana je logičan sljedeći korak. Sigurna sam kako dobro znate koliko zarađujete, no što je s troškovima? Koliko trošite na režije, hranu, zabavu?
Standardni dio planiranja sljedeće godine je revizija ove. Koliko smo potrošili na važne kategorije: hranu, režije, transport, obrazovanje, a koliko na zabavu i hobije? Koliko je protekla godina promijenila naš način života i hoće li takve promjene biti trajne i u našim budžetima? Hoćemo li i dalje raditi od kuće, trošiti više na održavanje, grijanje i struju, a manje na putovanja na posao i s posla, restorane i kafiće?
U ovom bih vas postu, kao i prošle godine, htjela podsjetiti na važnost planiranja te ponudila alate koje sam pripremila za svoje i vaše potrebe.
Planiranje – izrada godišnjeg financijskog plana
Ponekad sam dojma kako se, kada pričamo o financijama, kontrola troškova (i prihoda) te planiranje poistovjećuju. Kontrola bi trebala biti samo ’higijena’, odnosno provjera u kojoj smo mjeri (i zašto) odstupili od zacrtanog. Na taj dio treba gubiti najmanje moguće vremena. Ona ne smije postati samoj sebi svrhom.
Kako ja to radim? U godišnjem planiranju se vodim principom ‘zero-based budgetinga‘ što je samo ‘fensi’ izraz za koncept u kojem ne kopiram troškove iz prethodnog razdoblja već svakom pojedinačno pristupam s pitanjima:
- da li mi ovo još uvijek treba?
- može li se na ovome ikako uštedjeti?
- što se novoga dogodilo ili će se događati?
Ukratko, cilj mi je reducirati potrošnju te predvidjeti, u najboljoj mogućoj mjeri sve svoje prihode i troškove. Planiranju prihoda pristupam konzervativno, tj. ne uključujem potencijalne prihode već samo one za koje postoji velika vjerojatnost ostvarenja. Bolje rečeno, nastojim se ne lagati 😉
Kontroliranje prihoda i troškova
Vjerujem kako nemamo problema pratiti prihode. No, kako ćemo pristupiti pitanjima praćenja troškova u velikoj mjeri ovisi o financijskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Bolje rečeno, o stupnju zrelosti u upravljanju novcem. Svatko od nas treba naći neki svoj mehanizam. Za to možete koristiti kojekakve aplikacije, običan excel, google sheets ili ‘old school’ komad papira.
Postoji više načina ‘kontrole‘. Koji ćete izabrati ovisi isključivo o vama i vašim potrošačkim navikama. Ukoliko ste sposobni obuzdati svoje potrošačke impulse, koristite metodu a). Ukoliko je to za vas ogroman problem, držite se strategije pod b).
a) Metoda praćenja troškova
Znate koliko trošite na pojedinu kategoriju, gledate svakog mjeseca ‘gdje ste’ i ažurirate ostatak plana ovisno o trendu. Cilj je ostati u ukupnom okviru, odnosno, postići ciljanu brojku postavljenu početkom godine (kao razliku između prihoda i rashoda). Ako ‘pretjerate’ u jednoj kategoriji, korigirate se sljedeći mjesec (ili mjeseci) na toj ili ostalim pozicijama kako bi postigli plan. Svake godine povećati ciljanu brojku štednje, a time i povećati svoju neto imovinu.
b) Metoda automatske štednje
Ova metoda svakoga mjeseca ‘prazni‘ račun do kraja. Čim sjednu novci, oni se automatski raspodjeljuju (najbolje putem trajnog naloga) na način koji onemogućava njihovo korištenje u druge svrhe. Na primjer, trajnim nalogom ili sličnim načinom plaćate režije, štedite za mirovinu, investirate, odvajate na račune za posebne svrhe (tipa, godišnje odmore). Za osobne potrebe trošite isključivo koliko ostane, ne preko toga.
To otprilike liči na sistem ‘kuverti’ koje su koristili naši stari u doba kada su plaće stizale u kešu. Kada bi ‘sjele’ plaće, odvajali su se iznosi s točnom namjenom. Seljenje novca iz jedne u drugu kuvertu je bilo strogo zabranjeno. Nema ulaženja u minus, nema dugova po kreditnim karticama. Trošite isključivo onoliko koliko ste zaradili.
Koju god od metoda odabrali, ključ je, opet, u osvješćivanju. Gdje idu moji novci i kako to utječe na moje financijske ciljeve?
Kao što sam navela, na donjoj poveznici možete dobiti jednostavan Excel koji koristim i sama. On vam može pomoći izraditi godišnji financijski plan te se vrlo lako da prilagoditi vašim kategorijama troškova i prihoda, a sve je popraćeno i zgodnim grafićima (kao onaj koji sam vam pokazala gore). Vrlo su intuitivni, nadam se kako će vam biti od koristi.
