Punih 11 godina imali smo prilike svjedočiti gotovo neprekinutom rastu tržišta kapitala. Nakon značajnije korekcije pred Božić 2018. godine, dogodio se i ‘medvjed’ u ožujku ove godine. Pad je iznosio oko 35%, no onda se tržište, potpuno neočekivano, naglo oporavilo. Volatilnost je i dalje ogromna, neizvjesnost velika, no investiranje nosi sa sobom puno uzbuđenja. Zato ga i volimo, pogotovo kad dobivamo 🙂
Tko god je ulagao na tržištima kapitala zna kako se greške često skupo plaćaju. A tko nije griješio, neka baci kamen prvi. Koje su to greške koje sam i sama radila, a vi ih probajte izbjeći ako ste novi u tome, čitajte u nastavku.
Neki od tipičnih, a i meni svojstvenih grijeha o kojima dalje pišem u testu su:
- ne investirati
- ne razumjeti to u što investiraš
- pokušavati pogoditi pravi trenutak ulaska na tržište
- ne diverzificirati
- plaćati previsoke naknade
Ne investirati
Ako izuzmemo ‘omanji’ problem vezan uz neimanje sredstava za investiranje, sljedeća najveća greška je uopće ne investirati. I pri tome ne mislim isključivo na tržišta kapitala, nekretnina, zlata ili sličnog. Mislim općenito na ‘sjedenje’ na imovini koja ne generira ikakvu zaradu. No, puno specifičnije, ne investirati u tržišta kapitala u zadnjih 11 godina bio je povijesni promašaj.
Mene osobno, kao i velik broj vas, peku sjećanja na kobnu 2008/2009 godinu nakon čega sam odlučila svoje novce radije držati ‘u čarapi’. Srećom, vremenom sam se opametila, naučila ponešto o investiranju te ponovo ohrabrila.
No, postoji skupina onih koji nikada nisu ni pokušali. Možda je tako i bolje ukoliko bi napravili neku od pogrešaka koje slijede.
Ne razumjeti ono u što investiraš
Za ovaj ‘grijeh’ lako možemo svi odgovarati. Dionica firme za koju ne znaš niti čime se bavi, fond za koji ne znaš u što investira, kriptovaluta koja ne znaš čemu služi, derivati za koje ne znaš kako funkcioniraju. Tipičan primjer je balon krajem ’90-tih kada su se, bez zadrške, ludo prodavale sve dionice koje su imale dotcom u svom nazivu. Razlika u odnosu na današnje tehnološke kompanje je što velika većina njih nije ostvarivala niti imala perspektivu ostvaranja profita ikad u budućnosti. Ima, naravno, takvih primjera i danas, vidjet ćemo kako će ova era završiti.
Ne radi se samo o tome da ne razumijemo poslovni model ili financijsko stanje kompanije čiju dionicu kupujemo. Jednako to vrijedi i za sve ostale vrste imovine. Na žalost, nestrpljivost i želja za instant rješenjima bez razumijevanja grijeh je mnogih. U vrijeme kada nam je nam je svaka informacija na dohvat ruke, manjak želje za znanjem je poražavajuća.
U svojoj sam ‘karijeri’ investitora imala, naravno, i ovakvih izleta. Nisam dovoljno proučila u što sam ‘stavila’ novce i kasnije dobro požalila. No, ako i ne zaradiš novce, uvijek zaradiš dobru lekciju 😉
Pokušavati pogoditi ‘dno’
Još nisam srela onoga tko nije pokušao gađati dobar trenutak ‘uleta’ na tržište. Neki su u tom stanju već godinama. Istraživanja su pokazala kako je ‘sjediti’ na kešu najlošija strategija. Vrebati pravi trenutak i osluškivati ‘prognoze’ je, umjesto gađanja, zapravo strategija promašivanja.
Ovog je ožujka značajan broj investitora, s prvim naznakama problema zbog virusa, prodalo velik dio ili gotovo cijeli svoj portelj. U danima ponora S&P 500 indeksa, to se činilo kao proviđenje. Problem je nastao tada kada su se trebali ‘vratiti’. Rijetko tko je mogao predvidjeti strelovit rast i novi all-time-high.
Tih sam dana i sama kontemplirala što napraviti. Odlučila sam, za razliku od 10 godina ranije, tih dana pojačano investirati umjesto prodavati. Pokazalo se to dobrim potezom. 2009. godine, prodala sam svoj dionički portfelj (dobro je bilo to što mi je novac trebao za nešto drugo) no predugo mi je trebalo početi ponovo investirati. Iz straha sam propustila dobre godine koje se možda neće tako lako ponoviti.
Danas više ne ‘gađam’ tržište. Investiram mjesečnom dinamikom i nastojim što manje o tome misliti. Za sada mi ide ok.
Ne diverzificirati
Postoji nekoliko nivoa diverzifikacije. Onaj koji najčešće spominjemo je odnos dionica i obveznica u portfelju. Svojevrstan standard je 60:40, odnosno onaj sastavljen od 60% dionica i 40% obveznica. Ali, osim odgovarajućeg omjera, pitanje je kojih dionica i kojih obveznica? To mogu biti američke, internacionalne, europske ili čak hrvatske dionice, isti takvi dionički ETF-ovi ili investicijski fondovi. Onda pričamo li o dionicama velikih kompanija (large-cap) ili malih (small-cap), value ili growth?
Kad pričamo o obveznicama, državne ili korporativne, kratkoročne ili dugoročne? Čak i da pričamo o novcu, jesu li to kune ili euri, dolari ili funte? Zlato ili Bitcoin? Istraživanja govore kako su ljudi skloni ne izabrati kada su suočeni s prevelikim izborom. Ovako nabrajajući, i mene je zaboljela glava.
Moja diverzifikacija također nije dugog vijeka. Velik dio vremena novci su mi bili vezani uz slabolikvidno hrvatsko tržište kapitala, dionice i obvezničke investicijske fondove. Osim neposrednih ulaganja, tu su ona posredna u mirovinske fondove (s gotovo cijelim portfeljem u državnim obveznicama), novac na računu u kunama, posao u hrvatskoj firmi.
Uvijek se sjetim propasti Enrona i zaposlenika koji su svu svoju životnu ušteđevinu i buduću mirovinu držali u firmi u kojoj su radili. Ako postoji primjer loše diverzifikacije, onda bi to bio tipičan zaposlenik Enrona. I danas poznajem one koji su isključivo investirani u kompanije u kojima rade.
Godinama unazad nastojim sve to izbjeći i diverzificiram gdje i kako mogu. No, držim se one Buffetove, kako ‘onaj tko previše diverzificira zapravo ne zna što radi’.
Plaćati previše za investiranje
O naknadama sam napisala već gomilu tekstova. Tek nakon što sam počela investirati u ETF-ove, osvijestila sam njihov utjecaj na portfelj. 2-3% koliko ‘drapaju’ fondovi za aktivno upravljanje ne odgovaraju njihovim poslovnim rezultatima. Kao što je rekao Jack Bogle – ‘in the investing world, you get what you haven’t paid for’.
Druga vrsta problema je (pre)često trgovanje gdje za svaku transakciju plaćamo nemale naknade. One vremenom mogu ‘pojesti’ velik dio prinosa. (da ne spominjemo i poreze). U novije doba, pojavom platformi poput Robinhood-a i sličnih, trgovati se može bez ili uz vrlo niske naknade. No, u tome leži drugi problem, sklonost ulaženju u sve veći rizik i trgovanje nalik kockanju.
Ostali ‘grijesi’
Gornja lista nije ni blizu svom kraju. Manjak strpljenja, povođenje za masama, get-rich-quick sheme i gomile sličnih.
No, možda najvažniji je ne imati definiranu investicijsku strategiju, ne kreirati portfolio sukladno svojim dugoročnim ciljevima i sklonosti riziku, ne automatizirati štednju i investiranje i, najvažnije, ne živjeti život.
Investiranje zapravo uopće nije komplicirano ako znaš što radiš 😉
Za sve one koji se muče s financijama i pri tome ne znaju odakle krenuti, odlučila sam pokrenuti (online) osobne edukacije (coaching):
Stoga, ako vas zanima kako:
- realno ocijeniti svoju trenutnu financijsku situaciju
- definirati svoje kratkoročne i dugoročne financijske ciljeve
- izraditi osobni financijski plan
- definirati koliko je potrebno štedjeti za navedene ciljeve
- početi investirati te
- definirati optimalan investicijski portfelj
ne oklijevajte nego se prijavite za više informacija OVDJE.
Ako vam više odgovaraju grupne edukacije o financijama i investiranju u grupama, pogledajte što nudimo OVDJE.
Iz dosadašnjeg iskustva shvaćam kako je većini samo malo financijskog znanja potrebno za ogromne pomake financijskom životu. Nemojte oklijevati saznati kako.
