Ili, u originalu, ‘How To Retire With Enough Money’ (T. Ghilarducci)
Uvjerena sam kako je već sam naziv knjige zaintrigirao one koji su dobro pregurali 40-tu, ako ne i 50-tu. Neću pogriješiti ako kažem kako većina takvih, koliko god poricali, ipak osjećaju ‘zamor materijala’, pogotovo u interakciji sa značajno mlađim kolegicama i kolegama. Interakcija je širok pojam 😉
Paradoksalno, ovakve knjige bi baš trebale biti ‘najnapetije’ mlađima, koji tek započinju svoj radni vijek. Oni bi od njih imali najveće koristi, no i za nas ‘matorce’ nije kasno.
Autorica je profesorica ekonomije i ekspert za ‘penzije’. Već godinama proučava mirovinski sustav. Iako je knjiga fokusirana na USA (to je isključivi razlog nešto niže ocjene), korisna je svakome tko se pita kako izgleda život ‘nakon‘.
Razmišljanja koja daje nisu, na prvu, ona koja želimo čuti. Ne žele ih čuti ni Amerikanci, zato ih je sve više koji nisu, iz raznoraznih razloga, dovoljno uštedjeli za mirovinu. Tako, debelo nakon 70-e, i dalje rade izrazito slabo plaćene poslove kako bi preživjeli. Čini se da je takva budućnost sve izglednija i budućim hrvatskim umirovljenicima. Pogotovo uz ovakvu ‘stručnu’ vlast.
U samom uvodu, autorica daje ‘jednostavan’ recept kako planirati mirovinu:
- Točno predvidite kada ćete se vi i vaš partner umiroviti, biti otpušteni, ili fizički / mentalno nesposobni za rad
- Točno procijenite kada ćete umrijeti
- Štedite 7% vaše plaće i započnite tako kada vam je 25. Ako vam je slučajno već 50, štedite 30%
- Prinos na investicije vam mora biti minimalno 3% svake godine
- Nikad nemojte povlačiti sredstva iz (mirovinskih) fondova čak i ako izgubite posao, imate zdravstvenih poteškoća, razvedete se, kupite kuću ili šaljete djecu na faks
- Tempirajte svoju mirovinu na način koji će osigurati kako ćete zadnji cent potrošiti dan prije no što umrete
Naravno, ton je ironičan. Mada, svaka je od navedenih točki u ozbiljnijem tonu razmatrana u ostatku knjige. Tako je, na primjer, vrlo bitno (i bez emocija) procijeniti do kada ćete stvarno biti sposobni raditi. Ne samo zbog fizičke ili mentalne zahtjevnosti, nego i zbog činjenice kako je, unatoč svim mogućim pokretima za prava starijih, izražena visoka sklonost poslodavaca za mlađom radnom snagom. Koja je spremna raditi puno više za puno manje novca. Nije nebitno niti to gdje sami smatrate da treba ‘podvući crtu’.
Procijeniti kada ćete umrijeti, iako zvuči ‘scary’, također nije bezrazložno na listi. Ranije umirovljenje se ozbiljno penalizira (u tome smjeru ide i naša porezna reforma), tako da nije neznačajno koliko ćete godina efektivno koristiti sredstva.
Ovisno o tome kad ‘planirate’ umrijeti 🙂 možete izračunati isplati li vam se ići u mirovinu ranije ili čekati 70-i rođendan kada država isplaćuje maksimalan iznos. Poseban naglasak na pušače i pretile.
Ključne stvari iz cijele knjige, u značajnoj mjeri primjenjive i na balkanske umirovljenike, bile bi:
- Država će vam, nakon što se umirovite, osigurati otprilike 40% sredstava za život.
- Vama će biti potrebno bar 70-80% kako biste održali bar približan životni standard prije umirovljenja. To je, naravno, pod pretpostavkom kako ste otplatili sve veće kredite, tipa za kuću ili stan.
- Povećane troškove možete očekivati u području zdravstvenih usluga, a moguće je kako ćete trebati i neke druge vrste usluga koje ranije niste jer, kako starite, jednostavno ne možete obavljati neke poslove kao prije. Prosječne hrvatske penzije su danas također na jedva 40-tak posto prosječne plaće (procjene su kako će dalje padati zbog sve većeg broja umirovljenika, a manjka radne snage). Danas prosječna mirovina iznosi oko 2,300 kuna mjesečno. Neovisno o iznosu, možete li zamisliti živjeti na 40% današnjih primanja?
- Razliku do 70% trebate namaknuti kako god znate. Amerikanci kroz tzv. 401(k) i/ili individualnom štednjom, odnosno investiranjem. Slično je i kod nas – drugi mirovinski stup i/ili individualna štednja. Problem 401(k) je u tome što velik broj Amerikanaca u njemu ne sudjeluje. Koncept je ok zamišljen (iako originalno ne u tu svrhu), no baziran je na principu kontribucije, dakle odluka o ulaganju je isključivo individualna. Poslodavac često mečira uloženi iznos (na primjer 50%) do maksimalno 6% bruto plaće. Na uplaćene iznose ostvaruje se i porezna ušteda, a uloženi se novac više-manje uspješno investira na tržištima kapitala (što je opet posebna priča).
Autorica, uzevši sve u obzir, osim maksimalne kontribucije u 401(k) predlaže budućim američkim umirovljenicima sljedeće mjere (čitajte pozorno i vi, budući balkanski penzići):
- već sada snizite svoj životni standard na 70% današnjih primanja/troškova
- ne kupujte kuće/stanove u bogatim četvrtima jer će vas takvo okruženje potaknuti na veću potrošnju
- vodite kućni budžet, samo praćenje troškova može dovesti do 15% manje potrošnje
- ni za živu glavu ne ulazite u minus na kreditnim karticama
- ne gledajte pretjerano televiziju (meni posebno draga preporuka) jer, osim što vas zatupljuje, kroz ciljane marketinške poruke potiče u vama želju za potrošnjom
- ne kupujte aute na kredit već štedite i platite gotovinom. Izbjegavajte kupnju novih vozila budući velika većina gubi 20% svoje vrijednosti odmah po izlasku iz autosalona, a dodatnih 20% u prvoj godini korištenja
- vježbajte i pazite na prehranu kako biste smanjili potrebu za zdravstvenim uslugama
- ne kupujte nekretnine na period duži od 7 do maksimalno 15 godina. Ako imate takav dug, gledajte ga što prije otplatiti, a svakako prije umirovljenja
Poseban naglasak je na ovom zadnjem – otplata kredita (dugova) uvijek je najbolja investicija. Velik broj ljudi slijedi kojekakve super ‘dojave’, ulaže u rizične fondove ili dionice, a s druge strane, otplatom minusa na računu ili (još gore) na kreditnim karticama direktno i bez rizika ‘zarađuje’ kamatu od 5-15% (ovisno o vrsti duga). Za razmisliti svima u takvoj situaciji.
Knjigu sam, naravno, rentala jer ih više ne kupujem (vidi Zašto gomilamo stvari koje ne trebamo?). Za one koji žele znati više, da ne kopate po Amazonu, evo linka ovdje.
Moja ocjena: 3.5/5
