E sad, to je poprilično filozofsko pitanje. ‘Proš’o voz’, reklo bi se. Već mi je 45 i još radim. Pitanje do kad. Nadam se do kad ja budem željela. Zakonski sa 67, to bi značilo još 22 godine. Lijepo je maštati o financijskoj neovisnosti, još je bolje na njoj raditi.
Tome ne pomažu članci kao ovaj: Pogledajte koliko bi morali uštedjeti da biste se bezbrižno umirovili s 45?
Izračun je dao slovenski novinar za Finance. Da li se radi o ‘izgubljenom u prijevodu’ ili je novinar uzeo krive pretpostavke ne znam, ne mogu otvoriti članak bez plaćanja. No ionako, ono što je poprilično zbrčkano objavljeno kod nas, pod pretpostavkom doslovnog prijevoda, ne drži vodu. Problem je u tome što se novinari nabacuju brojkama bez ikakvog promišljanja, a narod nekritički čita.
Mene je tekst zaintrigirao jer, kako sam rekla, 45 je zakucala na vrata, a ja još u punom ‘pogonu’.
No prvo, evo koje su pretpostavke iznesene u članku:
- Da se bezbrižno umirovio s 45 godina, ‘prosječnom’ Slovencu je potrebno akumulirati 850 tisuća eura
- Taj bi mu/joj iznos osigurao bezbrižan život sljedećih 35 godina (do 80-te godine) od kamate na ušteđeni iznos (pretpostavka 3%)
- Iznos koji bi trebalo štedjeti je 2,600 eura mjesečno počevši od svoje 25-te pa sve do 45-te; prinos bi morao biti oko 3% svake godine
- U mirovini, da bi osigurali pristojan standard i povećane troškove (na primjer zdravstvene), novinar je pretpostavio kako će slovenski penzić trebati oko 2 tisuće eura mjesečno, dakle 2x više u odnosu na prosječnu plaću koja je u 2017 bila oko 1,000 eura (Hrvatska: 720 eura).
Novinari zaključuju da bi bilo ‘još bolje’ kad bi ušteđeni iznos bio 1 milijun eura 🙂
Koji su matematičko/logički problemi u ovoj analizi?
- Da bi u svojoj 45-oj godini Slovenac akumulirao 850 tisuća eura, mora izdvajati oko 2,400 eura (ne baš 2,600 – ok, nećemo cjepidlačiti) mjesečno (počevši od 25-te godine) uz godišnji prinos od minimalno 3% baš baš svake godine
- Od nečega ta osoba mora živjeti, za pretpostaviti je da za pokriće troškova treba bar 1,000 eura što iznos štednje čini ‘zeru’ preambicioznim
- Ako i uzmemo kako je 850 tisuća dobar iznos, novinar pretpostavlja kako će naš ‘sused’ živjeti ‘samo od kamate’ u iznosu od 3% sljedećih 35 godina (ili oko 25,500 eura godišnje). Što je s glavnicom, odnosno zašto ju ne troši? Ostavit će rastrošnim nasljednicima :)? Po mom mišljenju, ovo je najveća pogreška pa time i iznos koji je potrebno uštedjeti ne bi izgledao ovoliko astronomski.
- 3% prinosa ovdje bi moralo značiti „iznad inflacije“, jer uz 3% prinosa i inflaciju oko npr 2% godišnje (bar u Hrvatskoj) ne bi bilo baš nekakve zarade; ista pretpostavka mora vrijediti i za porast plaća, odnosno, one moraju pratiti inflaciju
- Slovenski novinar pretpostavlja kako će u mirovini ova osoba trebati 2x veći iznos od onog u životu prije mirovine. Neka istraživanja kažu kako je 1x dovoljno dobra pretpostavka. Ona, naravno, podrazumijeva otplatu kredita, tipa stambeni, ali povećane troškove vezanih uz zdravlje
Dakle, unatoč tome što gruba računica ne drži vodu i što se brojkama nabacuje bez ikakvog promišljanja, najviše me nervira to što ovakvi tekstovi, u svoj srži:
- čitatelje automatski odbijaju od bilo kakvog pokušaja planiranja mirovine (ili bilo čega drugog) jer se iznosi čine suludima i nedostižnima
- propagiraju ‘umirovljenje s 45’ kao divan san u kojem tek ‘ne radeći ništa‘ možemo istinski uživati u životu
Možda je pretjerano od novinarstva tražiti da bude informativno ili edukativno, no najčešće je to narodu jedini izvor informacija.
Biti financijski neovisan ne znači ‘ništa ne raditi’ već imati slobodu izbora: raditi zato što želimo, ne zato što moramo. Za takvu vrstu slobode potrebno je započeti sa štednjom i investiranjem što je moguće ranije, najbolje odmah po primitku prve plaće.
I na kraju, koliko je stvarno novaca potrebno izdvajati kako bi se umirovili u 45-oj (da bi dostajalo do 80-te)? Ili još bolje, koliko je potrebno akumulirati?
Ovisi. Prije svega o standardu koji želimo imati u mirovini. Zdravlju. Izvanrednim troškovima. Stvarnom prinosu koji ostvarimo. Kada smo počeli štedjeti, odnosno, koliko rano. Inflaciji. Plaći. Bezbroj faktora.
Koliko je potrebno za umiroviti se ozbiljna je tema, vrlo individualna i ne trpi razbacivanja brojkama kao što ovdje slučaj. O tome ću pisati, računati, te vam dati mogućnost analize vlastite situacije. I tu će biti mnoštvo pretpostavki, ali bar neće biti ovakvih naklapanja 🙂
No ako baš želite, pod ponešto revidiranim pretpostavkama, moj izračun kaže kako bi Slovenac morao izdvajati oko 750 eura mjesečno (Hrvat: 540 eura), naravno, počevši od 25-e. U 45-oj godini, pod pretpostavkom kontinuiranog prinosa od 3%, Slovencu bi dostajalo oko 265 tisuća, a Hrvatu 190 tisuća. Ako zanemarimo inflaciju, i mnoštvo drugih faktora 🙂
