Smrt roditelja iznimno je emotivan i tužan događaj. Proces je to na koji se, vjerojatno, nikada nećemo moći pripremiti. No, rijetko nas tko upozorava koliko financija i papirologije sadrži. Budući smatram kako je ova tema iz ugla osobnih financija izrazito bitna, odlučila sam ju malo proučiti i potaknuti razgovor o tome. Sigurna sam kako će puno pomoći mojima, a i svima onima koji će kroz taj proces jednoga dana morati proći.
Bavljenje roditeljskim imetkom nakon njihove smrti je spor, često naporan proces koji počinje dok još tugujemo, a često se razvlači mjesecima. Čak i ako su vaši roditelji iza sebe ostavili jasnu oporuku i upoznati ste s njihovim željama, i dalje se radi o ogromnoj listi poslova koje treba obaviti.
Očito je kako su, u prvom trenutku prioritetni pogrebni aranžmani i pristup novcu kako biste platili pogreb. Nakon tog mučnog procesa, slijedi bavljenje njihovom ostavštinom.
Imaju li vaši roditelji oporuku?
I dok je u zapadnim zemljama briga za ostavštinu jedan od uobičajenih koraka planiranja osobnih financija, kod nas to baš i nije slučaj.
Oporuka je dokument u kojemu se, na primjer, vaši roditelji izjašnjavaju o načinu na koji će se njihova imovina raspodijeliti poslije njihove smrti. Prema zakonu, oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje, s navršenih 16 godina života. Oporuka napisana u skladu sa zakonom jača je od zakonskog prava nasljeđivanja.
Čini se kako kod nas pisanje oporuke nije uobičajeno. Sigurna sam kako bi jasno sastavljene oporuke značajno smanjile česte probleme i obiteljske svađe nakon smrti.
Važno je reći kako vrijedi samo ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom te uz pretpostavke predviđene zakonom. U tom smislu, tri su osnovne vrste oporuka: privatna, javna te oporuka u izvanrednim okolnostima.
Privatna oporuka može biti (a) vlastoručna i (b) pisana oporuka pred svjedocima. Vlastoručna je, kao što ime kaže, vlastoručno napisana i potpisana. Pisanu oporuku pred svjedocima vaši roditelji mogu napraviti ako za ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjave kako je to njihova oporuka i da je pred njima potpišu. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci.
Kako bi vlastoručna oporuka bila pravno važeća, trebala bi sadrđavati određene elemente koji uključuju mjesto i datum sastavljanja oporuke. Datum je osobito važan jer će se pri postojanju dviju oporuka uvijek primjenjivati ona novijeg datuma.
Oporuka mora jasno precizirati što se od imovine kome ostavlja te je važno navesti, na primjer, OIB osobe kojoj se imovina ostavlja te druge detalje poput naziva katastarske čestice ako je u pitanju nekretnina, banku i broj računa ako je riječ o financijskoj imovini i slično. Ukoliko postoji više nasljednika, iznimno je važno jasno precizirati kome se ostavlja koji dio imovine.
Oporuku nije potrebno ovjeravati kod odvjetnika ili javnog bilježnika.
Javna je oporuka načinjena uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može sastaviti javnu oporuku, a ona je obavezna u slučajevima kada osoba ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati.
Javnu oporuku sastavlja zakonom ovlaštena osoba: sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, a u inozemstvu diplomatsko-konzularni predstavnik.
Oporuka u izvanrednim okolnostima je usmena oporuka. Samo u izvanrednim okolnostima (primjerice pri elementarnim nepogodama kao što su potresi, poplave i slično), zbog kojih osoba nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, ona može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Ta oporuka prestaje vrijediti protekom 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.
Važno je znati kako se oporuka uvijek može opozvati, u cjelini ili djelomično, na više načina:
- očitovanjem danim u bilo kojem obliku
- uništenjem
- novom oporukom
- kasnijim voljnim raspolaganjem stvari ili pravom koje ste nekom oporukom namijenili.
Oporučna raspolaganja u korist bračnog druga smatraju se opozvanim ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je oporučitelj drukčije odredio svojom oporukom.
Čuvanje oporuke
Oporuku, neovisno o obliku u kojem je sastavljena, možete čuvati sami ili je predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Poslije smrti ostavitelja, prilikom ostavinske rasprave privatnu oporuku potrebno je dostaviti javnom bilježniku.
Ako svoju oporuku povjerite na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku RH, oni su je dužni primiti na čuvanje i o tome bez odgode poslati obavijest u Hrvatski upisnik oporuka.
Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti.
Ostavinski postupak
Postupak kojim se aktivira volja ostavitelja koja je navedena u oporuci naziva se ostavinski postupak. On se pokreće pošto sud primi smrtovnicu ostavitelja ili izvadak iz matice umrlih. Za provedbu ostavinskog postupka zadužen je općinski sud ili javni bilježnik. Za ostavinsku raspravu određuje se ročište na koje sud poziva izvršitelja oporuke (ako je imenovan) i sve zainteresirane osobe, kao i osobe koje bi prema zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo ako postoji oporuka.
Glavni je cilj ostavinskog postupka identificiranje nasljednika, imovine i prava koja pripadaju nasljednicima i drugim osobama. Kada nema spornih elemenata, ostavinski postupak traje kratko i rješenje o nasljedstvu izdaje se unutar mjesec dana.
Međutim, ako između nasljednika nastane spor, ostavinski se postupak prekida, a nasljednici se upućuju u parnicu. Pri parničenju ostavinski postupak može trajati jako dugo i za uključene sudionike biti velik trošak.
Nasljeđivanje temeljem zakona
Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, na temelju zakona nasljeđuju ga njegovi zakonski nasljednici po nasljednim redovima, pri čemu vrijedi načelo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.
Ako ostavitelj nema nasljednika, ostavina prelazi na općinu ili grad koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
Zakonski nasljednici ostavitelja su:
- njegovi potomci, posvojčad, i njihovi potomci, djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci
- bračni drug
- izvanbračni drug
- životni partner
- neformalni životni partner
- njegovi roditelji, posvojitelji
- njegovi braća i sestre i njihovi potomci
- njegovi djedovi i bake i njihovi potomci
- ostali predci.
Zakonski nasljednik ostavitelja na temelju zakona je i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Djeca rođena izvan braka imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci.
U pravu nasljeđivanja ostaviteljev životni partner izjednačen je s bračnim drugom, a djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb izjednačena su s njegovom djecom. Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama posebnog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola.
U pravu nasljeđivanja neformalni životni partner izjednačen je s izvanbračnim drugom. Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva.
Nasljedni redovi
Prvi nasljedni red su ostaviteljevi potomci i njegov bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner) koji nasljeđuju jednake dijelove.
U drugom nasljednom redu ostavitelja koji nije imao potomke nasljeđuju roditelji i bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner). U tom slučaju ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine podijeljenu na jednake dijelove, a drugu polovicu nasljeđuje ostaviteljev bračni drug (odnosno ostaviteljev izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner).
Treći nasljedni red su ostaviteljevi djedovi i bake i njihovi potomci, a četvrti njegovi pradjedovi i prabake. Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju njegovi daljnji predci.
Nasljeđivanje na temelju oporuke
U slučaju postojanja oporuke, osoba raspolaže svojom imovinom u slučaju smrti, ali i tada postoje određena zakonska ograničenja. Naime, zakonom određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je ostavitelj napisao.
Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner. Nužni nasljednici su i ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci (djedovi, bake…) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni ili izvanbračni drug, ostaviteljev životni partner ili ostaviteljev neformalni životni partner imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi trećinu njihovog zakonskog dijela.
Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja
Za ostaviteljeve dugove odgovara nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva. Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.
Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove cijelom svojom imovinom ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako ima više nasljednika, odgovaraju za dugove ostavitelja solidarno, svaki do visine svoga nasljednog dijela. Dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako ostavitelj nije drugačije odredio oporukom.
Porez na nasljedstvo
Važno je znati da se na naslijeđenu imovinu plaća porez na nasljedstva i darove.
Porez se plaća po stopi od 4%, a od plaćanja su oslobođeni članovi najuže obitelji. Porez ste dužni platiti ako ste naslijedili gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire te pokretnine (ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnina veća od 50 tisuća kuna na dan utvrđivanja porezne obveze). Ako se kao nasljednik odreknete nasljedstva ili ga ustupite u ostavinskom postupku, porez plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo ili joj je ustupljeno.
Ako ste nasljeđivanjem ili darovanjem stekli nekretninu, ona se oporezuje porezom na promet nekretnina. Od plaćanja ovog poreza oslobođeni su bračni drugovi, izvanbračni drugovi, formalni i neformalni životni partneri, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim ili darovateljem, kao i bivši bračni drugovi, bivši izvanbračni drugovi te bivši formalni i neformalni životni partneri kada uređuju svoje imovinske odnose.
Kada porez nije plaćen, porezna uprava ima ga pravo naplatiti iz ukupne imovine.
Kao što ste mogli vidjeti iz priloženog teksta, proces nasljeđivanja vrlo je kompleksan. Može ga se izbjeći jasnim sastavljanjem oporuke koja će, ne samo riješiti potencijalne konflikte nakon smrti vaših najmilijih, nego i potvrditi njihove želje u vezi s daljnjim raspolaganjem njihovom imovinom.
Nisam sigurna koliko je ljudi danas upoznato s gore navedenim zakonskim pravilima nasljeđivanja i mogli bi se prilično iznenaditi jednoga dana ako te stvari nisu unaprijed riješene. Stoga vas ovim tekstom potičem na otvoreni razgovor s roditeljima, dok su još sposobni o takvim stvarima razborito zaključivati.
Imate li osobnih iskustava s nasljeđivanjem? Kakva su bila? Što biste preporučili nakon što ste prošli taj proces? Napišite u komentarima.
