Ovih dana opet brojimo zaražene. Moja rodna Slavonija novo je žarište, a ovaj put, čini se, brojke će biti neumoljive. Na stranu neodgovorno ponašanje političara koji nam sada dijele ‘packe’ nakon što su sami ‘plazili’ jedni po drugima na predizbornim skupovima i izbornoj noći. Situacija u Srbiji najbolje pokazuje kako se od ‘smiješnog’ virusa preko policijskog ‘časa’ lako dođe i do revolucije. Ljudima je dosta manipulacija, igara i igrica s njihovim i zdravljem njihovih najmilijih. I dalje tvrdim, osobna odgovornost jedini je način borbe protiv virusa, političkog ugnjetavanja i bilo kakvog oblika manipulacije. No politika nije tema moga današnjeg posta.
Kao što znaju oni koji me poznaju, sport je moja velika strast. Pri tome ne mislim na tipičnu hrvatsku ljubav prema sportu – jednom rukom na daljinskom, a drugom na pivi – već onu pravu, iskonsku potrebu za kretanjem. I, bez obzira koliko već godina sam u nekom obliku intenzivnog bavljenja trčanjem, triatlonom i slično, čini mi se da tek sad otkrivam neke nove dimenzije tjelovježbe. To više nisu ciljani odlasci na treninge i/ili trke, već svakodnevno pomicanje granica vlastitog tijela kroz vježbe na otvorenom, bez strukture ili cilja, samo ispitivanja svojih mogućnosti.
No, zašto ovo spominjem? Nakon što smo izašli iz karantene, a i sama sam bila njenom žrtvom, velik broj nas dobio je koju kilu više. Samo rijetki su ostali fit ili čak smršavili, iako je možda to bio savršen trenutak za posvetiti se sebi.
Debljina je postala prava pošast 21. stoljeća, a od te bolesti u svijetu pati gotovo 650 milijuna ljudi. U Hrvatskoj pak, svaka druga osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu. Ona je posljedica loših prehrambenih navika i manjka tjelesne aktivnosti, ali i društvenih nejednakosti. Nije nepoznata činjenica kako se siromašni lošije hrane često jeftinom i brzom hranom iz supermarketa. Rijetko tko kuha, a ako se to i događa, obroci se često temelje na 4 bijela jahača Apokalipse: brašnu, riži, krumpiru i/ili šećeru. Svi oni koji vole reći kako novac nije važan, teško mogu objasniti kako si siromašni građani mogu priuštiti bolje obroke s malim primanjima. Zato ne volim kada se utjecaj novca potcjenjuje.
Debljina se definira kao prekomjerno nakupljanje masnog tkiva koje predstavlja rizik za zdravlje. Ona je jedan od glavnih faktora nastanka vodećih kroničnih nezaraznih bolesti koje istovremeno predstavljaju povećani rizik ozbiljnog oboljenja od COVID-a 19 poput:
- kardiovaskularnih bolesti,
- kroničnih respiratornih bolesti,
- šećerne bolesti i
- raka.
U Hrvatskoj u sljedećih 30 godina prekomjerna tjelesna masa može povezati s padom očekivanog trajanja života od čak 3,5 godine.
Izgledno je kako prekomjerna tjelesna masa i debljina rizičan čimbenik oboljelih od COVID-19. Virusne infekcije su povećano riskantne za osobe s debljinom jer je njihov imunosni sustav češće kompromitiran. Istraživanja pokazuju da osobe oboljele od influence A koje ujedno imaju i debljinu imaju veći rizik za prijam na odjel intenzivne skrbi. Poznato je također i da je odgovor na antimikrobno liječenje i cjepiva lošiji kod osoba s višim indeksom tjelesne mase. Primijećeno je kako stopa smrtnosti raste s obzirom na visinu indeksa tjelesne mase. Izvještaj iz Italije sugerira da je 96,5 % smrti bilo u pacijenata s postojećim stanjima, uključujući i ona koja su česta u osoba s debljinom kao što su hipertenzija, rak, šećerna bolest i srčane bolesti (za više info vidi ovdje).
Europski Centar za prevenciju i kontrolu bolesti kaže kako je 73% kritično oboljelih pacijenata od COVID-19 ujedno pretilo. Pretilost je bila veliki problem i prije COVID-19, no čini se kako ta visoko-zarazna bolest očito u većoj mjeri pogađa debele, bez obzira na razinu osobnog ili bogatstva države. Nije iznenađujuće kako zemlje zapadne Europe i USA vode tešku bitku s virusom jer se obje bore i s pošasti pretilosti (30% u VB i 40% u SAD-u stanovništva je pretilo). Prema izjavama nekih doktora koji liječe osobe oboljele od virusa, osobe koje završe na respiratoru, a pri tome su prekomjerno teške, imaju puno više problema s disanjem u odnosu na one s normalnom težinom jer sistem treba puno više ‘pumpati’.
Kada je, svojevremeno, britanski premijer Boris Johnson primljen u bolnicu uslijed oboljenja virusom, težio je oko 110 kg. Njegov BMI (body mass index) koji se računa kao omjer visine i težine, bio je oko 36. Sve preko 30 smatra se pretilim, dok se BMI od 19 do 25 smatra normalnim, a onaj preko 40 morbidno pretilim. Ovo navodim jer sam na BBC-u u to vrijeme slušala kako je BJ u relativno dobroj formi i pomalo bila u šoku gledajući snimke na kojima trči onakav, evidentno pretio. Očito su nam se i leće kroz koje promatramo problem težine ‘debelo’ zamaglile.
I dok prekomjerna tjelesna težina nije razlog zaraze, ona bi mogla biti odlučujući faktor u našoj borbi jednom ako virus ‘pokupimo’. Ovaj moj post nema za cilj prozivati ili sramotiti osobe s prekomjernom težinom. I sama znam kako je teško ‘skinuti’ tek kilu ili dvije. Cilj mi je osvijestiti kako niti jedan iznos novca ne može nadoknaditi nebrigu o zdravlju. I ako u životu želimo istinski i dugo uživati, nema nam druge, pokrenimo se.
