Jedan od čestih razloga zbog kojih se neki sve teže odlučuju na ulaganje je dojam (i ne samo to) kako su vrijednosti svih klasa imovine debelo precijenjene. Uzmimo za primjer S&P 500 koji je u ovoj godini nešto manje od 70 puta postigao novi ATH (all-time-high) što je vrlo blizu rekordu iz 1995. godine. Ne raste samo dioničko tržište, ne zaboravimo kripto i nekretnine. Investitori se ponašaju kao da tržište može ići samo ‘gore’, što obično znači kako će otriježnjenje kad-tad doći. Zato je pitanje – jesmo li u ‘balonu’?
Cjenovni ‘baloni’ čestim su uzrokom groznim recesijama u prošlosti. Poznati su primjeri iz 20-tih godina prošlog stoljeća u Americi (Velika depresija), zatim dot-com balon iz 90-tih te nekretninski balon sredinom 2000-tih. Najgore prolaze oni pojedinci ili institucije koji su uložili netom prije ‘prsnuća’. No, ekonomske posljedice recesija znaju biti još brutalnije – gubitak posla, odnosno izvora zarađivanja jedan je od očitijh.
Što su ‘baloni’?
Ukratko, radi se o situacijama u kojima cijena neke imovine rapidno raste te značajno premašuje fundamente, odnosno, ekonomsku logiku. Ali kako znati da li je neka imovina u balonu ili ne? Jedno od kvalitetnih objašnjenja pročitala sam u intervju s Robom Arnottom (vidi ovdje), investicijskim savjetnikom. Prema njemu, baloni imaju dvije jasne komponente:
- ničim utemeljene (preoptimistične) pretpostavke u valuacijskom modelu koji nastoji opravdati visoke cijene
- postojanje ‘marginalnog kupca’, tj. onoga koji je spreman platiti koju god cijenu pri čemu ga modeli valuacije praktično ne zanimaju
U praksi bi to značilo kako imate kupca koji je u potpunosti isključio bilo kakvu logiku. Dodala bih kako je treći kriterij i kupčeva financijska sposobnost, odnosno, izvor novca.
Recentan primjer je procjena Cathie Wood kako će dionica Tesle ($TSLA) dosegnuti 3.000 dolara koristeći vrlo agresivne pretpostavke rasta profita (trenutno oko 1.000 dolara), dok s druge strane prof. Damodarana (o kome sam pisala ovdje) procjenjuje dionicu nešto ispod 600 dolara (vidi ovdje) koristeći vlastite, značajno konzervativinije pretpostavke. Ovisno o tome kome vjerujete, možete reći da je Tesla u balonu ili ne. No, čak i da je navedena dionica nerazumno precijenjena, pitanje je da li to isto možemo reći za druge tehnološke kompanije ili tržište u cjelini? Ili se ipak radi o mikro-balonu, odnosno, pojedinačne precijenjenosti.
Najveći baloni u povijesti
Pogledajmo kako su izgledali neki od najvećih ‘balona’ u povijesti.
1. Tulipmanija u Nizozemskoj
Jedna od vjerojatno najluđih priča događala se u Nizozemskoj u 17-tom stoljeću. Radi se o najranije zabilježenom balonu iako ne znači kako sličnih iracionalnosti nije bilo i prije. U periodu od samo par mjeseci cijene lučica tulipana porasle su 20 puta prije no što su izgubile 99% svoje vrijednosti. Lučica tulipana u jedom trenutku se trgovala po cijeni koja je odgovarala čak 6 prosječnih godišnjih plaća. U jednom trenutku se za tu cijenu mogla kupiti raskošna kuća u tadašnjem Amsterdamu. Da nismo svjedočili nekim kasnijim horor pričama o pohlepi i gluposti, ovo bi vjerojatno ostala najpoznatijom.
Zvuči nevjerojatnim kako je nastala pomama za danas tako nečim običnim kao što je tulipan. Međutim, u to doba se taj cvijet prvi put pojavio u Europi i bio je svojevrstan luksuz koji su si mogli priuštiti samo najbogatiji. Po starom i dobro poznatom modelu zavisti i pohlepe, cvijet su htjeli imati i oni koji si ga baš nisu mogli priuštiti. Cijena se kretala od 50-150 tisuća današnjih dolara, a najegzotičniji primjerci (oni koji su imali raznobojne latice) dosegli su cijenu čak 750 tisuća. Naravno kako su svi očekivali kako će cijena samo ići ‘gore’, pa su se neki počeli zaduživati (kupovati na marginu), a trgovalo se i derivatima (futures). To ludilo nije dugo trajalo, ali je mnoge bankrotiralo. U ovom zabavnom videu možete dobiti osjećaj kako je to izgledalo.
2. South Sea Co. balon
South Sea Company osnovana je 1711. i britanska vlada joj je obećala monopol na svu trgovinu sa španjolskim kolonijama u Južnoj Americi. Očekujući ponavljanje uspjeha East India Company, koja je Engleskoj omogućila uspješnu trgovinu s Indijom, investitori su požurili kupiti dionice South Sea Company, često u zamjenu za svoja potraživanja od države.
Dok su se širile lažne priče o nezamislivim bogatstvima u današnjoj Južnoj Americi), dionice tvrtke porasle su više od osam puta 1720. godine, i to sa 128 funti u siječnju na 1.050 funti u lipnju, prije nego što su u narednim mjesecima pale i uzrokovale tešku ekonomsku krizu. Radilo se o čistoj manipulaciji ulagača, no i ovdje je pohlepni ulagač dobio svoju lekciju.
3. Japanski nekretninski i tržišni balon
Porast japanskog jena čak 50% početkom 1980-ih pokrenuo je japansku recesiju, a kako bi joj se suprotstavila, vlada je uvela program monetarnih i fiskalnih poticaja. Ove mjere su djelovale tako što su dovele do neobuzdanih špekulacija, što je rezultiralo nevjerojatnom rastu japanskih dionica i vrijednosti urbanog zemljišta u samo par godina. Na vrhuncu mjehura nekretnina procjenjivalo se kako je cjelokupno japansko nekretninsko tržište čak pet puta vrjednije od onog u SAD-u. Osim nekretnina, japanski dionički indeks Nikkei porastao je na gotovo 39 tisuća bodova, vrijednost koju nije povratio do današnjeg dana (trenutno na oko 25% od te vrijednosti). Mjehur je pukao 1991. godine, uz značajnu deflaciju i stagnaciju poznatu kao izgubljeno desetljeće.
4. Dot-com balon
Dot-com ili internet balon predstavlja nezapamćen rast vrijednosti dionica tehnoloških kompanija s kraja 90tih godina prošlog stoljeća. Nasdaq Composite index skočio je sa 750 bodova 1995. godine na preko 5.000 bodova početkom 2000-te godine. Uslijedio je strmoglav pad od oko 75% i trebalo mu je više od 15 godina do novog vrhunca. Iz tog perioda preživjeli su neki od današnjih giganata, kao što je Amazon (iako je cijena dionice pala oko 95%) ili eBay, ali velik broj kompanija jednostavno je pometen. Balon je započeo s ogromnim uspjehom IPO-a kompanije Netscape. To je motiviralo i druge osnivače da svoje kompanije listaju na burzi. Tradicionalne metrike, kao što su profitabilnost, P/E (price-to-earnings) i D/E (debt-to-equity) ili pozitivan operativni cash flow bile su od malog značaja za tadašnje investitore. Većina tadašnjih kompanija nije ostvarivala nikakve zarade već su se sva očekivanja dioničara svela na budući rast (zvuči poznato?).
5. Američki nekretninski balon
Neki stručnjaci smatraju kako je upravo pucanje dot-com balona navelo investitore u nekretnine zbog pogrešnog uvjerenja kako su one sigurnija klasa imovine. Dok su se cijene kuća u SAD-u gotovo udvostručile od 1996. do 2006., dvije trećine tog povećanja dogodilo se između 2002. i 2006 najviše zahvaljujući kreditiranju osoba koje si te nekretnine objektivno nisu mogle priuštiti (sub-prime mortgages). Problem su produbili investicijski bankari koji su prodavali takve loše kredite dalje komercijalnim investitorima (mortgage-backed securities) i istovremeno ih osiguravali još jednim popularnim derivatom iz tog doba – credit default swaps (CDS). Sve je završilo kolapsom investicijske kuće Lehman Brothers, a američka vlada je upucala oko 700 milijardi dolara u oporavak bankarskog sustava, velik dio kojeg novca je završio u džepovima istih tih bankara, dok su tisuće i tisuće ljudi ostale bez domova. Ako niste, svakako pogledajte fenomenalan dokumentarac Inside Job koji mučno opisuje ove događaje te spregu politike, bankarstva, kreditnih agencija te visokih učilišta.
I za kraj, iako je svaki balon drugačiji, svima im je zajednička pohlepa za brzom zaradom, uz totalno isključenje razuma. Današnjih dana svjedoci smo sličnih događanja i nije neumjesno pitati u kakvom se balonu nalazimo.
