Nedavno sam na svom Linkedin profilu postavila ovo pitanje. Bilo je to nekoliko tjedana nakon siječanjske GameStop (GME) sage koja je završila kako je završila. Tih je dana velik broj ljudi bio dojma kako ‘kuća uvijek dobiva’, tj. kako mali investitori naprosto nemaju šanse u igri zvanoj investiranje.
Iznenađujuće, većina glasova bila je ipak protiv takve teze, odnosno, dojam koji su stvarali mediji očito nije prevladao (vidi rezultate dolje).
Potvrdila je to i ista anketa na Facebook grupi u kojoj je omjer čak i veći (64% naspram 36%) na uzorku od oko 150 sudionika u anketi.
Činjenica kako su se neki u Gamestop priči (a i sličnima koje su se događale toga dana) ponašali kao da su u kockarnici ne znači kako je i sama burza takva. Pohlepa se često obije o glavu, neovisno radi li se o malim ili sofisticiranim investitorima. No, stav kako je cijela igra namještena i nema smisla u njoj sudjelovati je dugoročno opasna za naše financije. Pogotovo onih najmlađih među nama koji od sudjelovanja na tržištima kapitala mogu značajno profitirati. Ako se ne budu kockali, naravno.
Kao što je čuveni Warren Buffett rekao kada su ga pitali zašto njegov iznimno uspješan stil investiranja jednostavno ne kopiraju – ‘nitko se ne želi obogatiti na spor način’.
San o bogaćenju ‘preko noći’ je, na žalost, dominantan investicijski stil mnogih. Kada se to ne ostvari (a u 99% slučajeva je tako), okrećemo se novim lakim ‘shemama’. Zato seminari i knjige o tome kako postati bogat uvijek lako nađu lakome i naivne kupce. Za ono drugo treba jako puno discipline i strpljenja.
Investiranje i kockanje slični su u tome što oboje uključuju rizik. U oba slučaja ulažemo kapital u očekivanju zarade. Međutim, ključna razlika je u tome što u kockanju u dugom roku ‘kuća’ uvijek dobiva, a u investiranju su šanse ipak na strani investitora.
Ukratko, u kockanju vjerojatnost nije na strani onoga koji se u kockanje upušta. Radi se o čisto matematičkoj prednosti na strani kockarnice kako igrač sve dulje igra. To, naravno, ne znači kako kockar nikada ne može imati ‘pogodak’, ali mu šanse opadaju kako igra traje.
U investiranju također postoje rizici. Naravno, što je rizik veći, to je i potencijal zarade veći. No, za razliku od kockanja, na strani investitora postoji više načina na koje može umanjiti rizik gubitka. Kod onih koji investiraju kratkoročno, to je limitiranje iznosa koji su voljni riskirati. Dugoročni investitori pak se štite diverzifikacijom. No, možda najvažnija razlika je u tome što, na primjer, kupnjom dionica stvarno stječemo imovinu, odnosno vlasnišvo u kompaniji koju kupujemo, dok u kockanju samo stavljamo ‘novac na stol’.
Naravno, profesionalni se kockari se (kao i day traderi) također koriste brojnim tehnikama umanjenja rizika, no ipak se radi o sofisticiranim igračima. Prosječnom (malom) igraču, kojemu niti jedno od navedenog nije struka, takve tehnike nisu poznate već se često ravna kolektivnom histerijom i/ili pohlepom.
Osim toga, količina dostupnih informacija kod investiranja (od financijskih izvještaja kompanija do tisuća transakcija koje je moguće analizirati) daleko je različita od bacanja kocke koja se može okrenuti u bilo kojem smjeru.
I za kraj, tržišta kapitala dugoročno nagrađuju investitore budući ona nose pozitivne očekivane povrate. Pogledajte S&P 500 zadnjih 50 godina, možete li isto reći za kockarnicu?
Za sve one koji se žele konačno odvažiti investirati u ETF-ove, 17. ožujka 2021. godine u 18h organiziramo radionicu na kojoj će dobiti sve informacije o tome kako započeti ulagati. Više informacija o tome možete pronaći ovdje.
