Sezona je ‘kiselih krastavaca’. Vani je pakleno vruće, a sljedeću investicijsku temu planiram pokriti tek sutra, čim se zatvore svjetska tržišta kapitala. I što onda, ovako dokona, mogu raditi petkom poslijepodne?
Vrlo jednostavno – prebrojati cipele 🙂
Prije nekoliko tjedana ili mjeseci sam vas na svom Facebook i Instagram ‘blogu’ priupitala koliko pari obuće posjedujete/mo? Pitanje je bilo retoričke naravi, jasno je kako svi u ormarima imamo daleko više od potrebnog. Već dulje vrijeme nastojim donirati / baciti višak odjeće i obuće, no i dalje su moji ormari krcati. Nove stvari ne kupujem jer ova godina je za mene #nospendyear (vidi – Godina dana bez šopinga). I onda, opet, nekom misterijom, nikako ne uspijevam ‘isprazniti’ svoj prostor. Kao da ga neka nevidljiva ruka (i novčanik) puni bez moga znanja.
Ovoga sam poslijepodneva odlučila, kao svaki pravi financijaš, ‘kvantificirati’ problem. Koliko je, ne ‘odokativno’ nego točno, pari obuće u mojim ormarima?
Zavirila sam u svaki kutak (pa i na ormare) i čini se kako je ovo sve. Lista je doslovce sastavljena na koljenima, ali poprilično vjerno prikazuje zadnje ‘inventurno stanje’:
Nema gore nekog pravila, grupiranje je svojevoljno. Rezultat = 57 pari!
Svjesna sam kako sam ‘mala beba’ za mnoge od vas koji ovo čitaju. Među ovim cipelama nema nikakvih ‘manolica’, ‘louboutinka’ ili ‘choovka’ (kakogod se zvale), tenisice su izdominirale listom (čak sam pomalo u čudu kako ih malo imam), pa ipak, jednostavnom računicom u kojoj broj pari (minus kućne šlape) množim brojkom 500 kn (nekakav prosjek prosjeka svega s liste), dobivam cifru u rasponu od 20-25 tisuća kuna. Nekom se to možda čini malo, nekom puno, meni osobno – previše. Tim više što je tržišna vrijednost svega navedenog jednaka nuli. Novac, velikim dijelom, bačen u vjetar. A kada bi se u računicu uzeo podatak o broju ‘nošenja’ u godini dana, iznos bi se popeo na nekih 2-3 tisuće kuna po paru.
Čini se kako je trenutak za novu rundu ‘doniranja’, životni prostor mi je predragocjen za čuvanje ‘mrtvog kapitala’.
Kolika je toga u vašim stanovima? I, još važnije, koliko vam je sati rada trebalo za jedan par cipela? Je li vrijedilo?
