Pitanje 1: Postavite pitanja 🙂
Najbolji recept za izbjeći glupe pogreške u investiranju je postavljanjem pitanja. I čitanjem malih slova. Paradoksalno, velik broj iznimno pametnih ljudi obično se ustručava tražiti više informacija i pojašnjenja oko financijskih proizvoda iako su u svojoj domeni ekspertize često nemilosrdno detaljni. Velik razlog tome je strah. Kada smo suočeni s temom o kojoj ne znamo previše riskiramo izgledati glupo. Nije iznenađujuće kako su najveće žrtve financijskih prijevara upravo oni najpametniji među nama jer često precjenjuju svoje znanje, a to je u domeni novca, vrlo opasno. Postavljanjem pitanja zapravo manifestiramo osobnu odgovornost u donošenju kvalitetnih odluka.
Dakle, upoznajte se sa svim aspektima ponude. Često ćete naletjeti na osobe koje će vam ‘zaboraviti’ spomenuti neke ‘sitnice’. Ili su jednostavno trenirane tako da samo ističu pozitivne strane proizvoda koji nude. Vaša je odgovornost pitati pitanja od esencijalne važnosti. Isto napravite i kada samostalno odabirete neki financijski proizvod ili uslugu. Iznad svega, treba vas zanimati cijena, naknade, provizije i slično.
Pitanje 2: Postoji li alternativa?
Prije no što investiramo, zapitajmo se je li odabrani proizvod ili usluga ono što je, za nas osobno, najbolja solucija. Koje su alternative? One mogu biti unutar određene imovinske klase (na primjer, odaberemo ETF u odnosu na aktivno upravljani investicijski fond slične ulagačke strategije). Drugi primjer koji mi pada na pamet je investicijsko životno osiguranje. Zašto bi uzeli proizvod koji u sebi često kombinira nedostatno životno osiguranje sa skupim investiranjem kada obje stvari možemo dogovoriti odvojeno uz značajno manji trošak?
Trebamo se primarno voditi osobnim financijskim ciljevima, a ne onome što je u tom trenutku ‘in’ ili nas netko nagovara kupiti.
Pitanje 3: Koliko lako mogu izaći iz ove investicije?
I ne samo to. Važno je znati koje naknade te da li ćemo platiti penale u bilo kojem obliku u slučaju raskida ugovora. Neki financijski proizvodi su često takvi. Osim toga, važno je znati koliko su navedeni proizvodi likvidni, odnosno, hoćemo li imati kome ih prodati jednoga dana kada novce budemo trebali. Na primjer, kod kupnje ETF-a je dosta važno izbjegavati one ‘trendi’ koje se možda neće ‘primiti’ pa ćemo se za godinu-dvije naći u poziciji gdje moramo prodavati udjele (i tako riskirati porezne obaveze i veće troškove). Općenito, o rizicima ulaganja u ETF-ove pisala sam više ovdje.
Pitanje 4: Koje su porezni efekti?
Prije investiranja trebate znati i porezni efekt takvih odluka. Iznos poreza direktno utječe na vašu odluku. Uzmimo na primjer investiranje u američke dionice koje nose dividendu. Zbog nepostojanja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i SAD-a, na svaku takvu isplatu ustegnut će nam se 30% poreza. Nećemo morati dodatno plaćati porez u Hrvatskoj, ali smo dužni prijaviti ove priljeve kroz poreznu prijavu svake godine.
Dobar primjer je investiranje u distribuirajuće umjesto u akumulirajuće ETF-ove. Ta mala razlika koštat će nas poreza od 10% na svu primljenu dividendu. Možda nam redoviti prihodi od dividende i nisu potrebni, zašto bi plaćali porez ako ne moramo?
Pitanje 5: Što se najgore može dogoditi s mojom investicijom?
Kao što sam već gore napisala, često ćete čuti samo dobre strane nekog proizvoda ili usluge. Međutim, što je s negativnim scenarijima, odnosno, što se događa kada stvari krenu po zlu? Nekada je upravo ta informacija odlučujuća kod odabira. Usporedbom najgorih mogućih scenarija svih ponuđenih opcija dobijete bolju sliku koji odabrati. Istražite, pitajte, educirajte se. Vaš je novac u pitanju.
I za kraj, nadam se kako vam je ova mala lista pitanja pomogla u razumijevanju vlastite odgovornosti pri investiranju. Vi ste ti koji vučete konce jer posljedice su vidljive isključivo na vašem osobnom investicijskom računu.
