Nitko se ne voli ‘baviti’ financijama. To ne volim čak ni ja, iako su one tema vodilja mog bloga. Proučavanje mehanizama štednje i investiranja nije isto što i preslagivanje i iščitavanje kojekakve dokumentacije te upisivanje troškova u tablice. Iz toga razloga, želim s vama podijeliti svoja razmišljanja o tome kako najbolje automatizirati svoje financije?
Nakon par godina iskustva mogu reći sljedeće: cilj je pronaći sisteme koji su toliko jednostavni da ih možete staviti na auto-pilot. To će vam osloboditi vrijeme za sve ostale poslove i hobije, a mirno ćete spavati znajući kako vam je ovaj važan segment života ‘pokriven’. Krenimo redom.
1. Plaćanje računa (vrijeme: 5 minuta mjesečno)
Postoje ljudi koji vole uzeti svoje mjesečne uplatnice, nositi ih u banke ili pošte i plaćati gotovinom. Nisam među njima. Osim što su mi naknade za takve usluge previsoke, vrijeme koje trošim na čekanja u redovima, premetanja keša i slično, radije ulažem u nešto pametnije. Kao i u svemu, nastojim maksimalno simplificirati proces.
Kad su u pitanju režije, kao što su računi za komunalije i telekomunikacije, koristim uslugu iRačun preko svoje banke. Uplatnice ‘sjedaju’ u moj virtualni ‘kaslić’, a na meni je da, jednom mjesečno i s rokom koji sama postavim, kliknem ‘plati’. Račune za struju i plin (koji nisu dostupni putem iRačuna), plaćam opcijom m-foto također jednim klikom.
Kod svih sam računa izabrala opciju zaprimanja u elektronskoj formi, tako da ništa fizičke dokumentacije više ne stiže na moju adresu.
2. Planiranje i praćenje troškova (vrijeme: 20 minuta mjesečno)
Velik sam zagovornik planiranja. Istraživanja na ovu temu pokazala su kako ljudi koji rade svoj godišnji i/ili mjesečni budžet bolje upravljaju novcima, više štede i investiraju. Zdrava logika mi kaže kako je to, na intuitivnoj razini, sigurno tako.
Planiranje troškova radim u Excelu koji sam za te svrhe napravila i omogućila koristiti također i vama. Alate za planiranje možete ‘skinuti’ u mojoj digitalnoj biblioteci. Uglavnom, kategorije troškova odgovaraju onome kako banka grupira moje troškove (aplikacija nije dovoljno fleksibilna za samostalno definiranje), no to mi je potpuno zadovoljavajuće. Tako svakoga mjeseca dobivam pregled potrošnje po kategorijama koje onda unosim u excel. Obzirom kako mi je sve već grupirano u pregledne kategorije, na taj proces trošim malo vremena. Zadnjih godinu-dvije u te svrhe također koristim i Revolut.
3. Kartično plaćanje (vrijeme: nedefinirano, ali definitivno kraće od plaćanja kešom)
Upravo kako bih sve svoje troškove imala evidentirane, svu svoju potrošnju nastojim obavljati karticama. Do sada sam većinom koristila debitnu karticu (Maestro) koja mi omogućava gore navedenu analitiku, no sada gotovo sve plaćam Revolutom koji također ima odličnu analitiku.
U zadnje vrijeme posebice koristim Apple Pay (u kombinaciji s Revolutom) pa općenito sve rjeđe izvlačim fizičku karticu. Objedinjene troškove po ove dvije kartice pratim u istom Excelu. Ono malo keš transakcija mjesečno unosim ručno. Tu vidim prostora za dodatni napredak u automatizaciji.
4. Izravno terećenje ili ‘trajni nalog’ (vrijeme: 0 minuta)
Trajni nalog je opcija koju koristim za redovite mjesečne uplate, donacije i slično. Nedavno sam htjela otvoriti novi trajni nalog u banci, te shvatila kako mi za tu uslugu žele naplatiti naknadu od 10 kuna. To me naročito iznerviralo zato što sav proces ugovaranja ide on-line pa ne vidim razloga ovoj naknadi. Otkrila sam kako Revolut ima opciju ponavljajućih plaćanja (slično trajnom nalogu) koje sada koristim za sve više stvari.
Ovakve funkcionalnosti preporučam i za štednju i investiranje. Najbolje je kada štednju tretirate kao režije, odnosno, plaćate svakog mjeseca bez razmišljanja. To može biti uplata na štedni račun ako su vam sredstva potrebna za neko kraće vrijeme (tipa putovanja) ili za potrebe dugoročnijeg investiranja.
5. Investiranje (vrijeme: 5 minuta mjesečno)
Investiranje se, u velikoj mjeri, može automatizirati. Kao što sam već gore navela, uplate u treći stup ili investicijski fond (OIF) se vrlo jednostavno može napraviti putem trajnog naloga. Taj način osigurava kako nećemo ‘zaboraviti’ investirati.
Automatizacija investiranja već je vrlo rasprostranjena opcija u svijetu. Jedna od nama dostupnih su robo-savjetnici (Finax, ETFmatic). U aplikaciji ćete postaviti kako želite da izgleda vaš portfelj (ETF-ovi u koje želite ulagati), a onda mjesečno uplaćivati putem trajnog naloga (ili Revoluta i sličnih).
Osim navedenog, automatizacija u investiranju nije samo vezana uz odabir ‘alata’. Važno je imati sistem, to jest, alokacijsku strategiju koje se držite bez obzira na povremene uspone ili padove. Tada je investiranje samo egzekucija već unaprijed odlučenog. Takva je moja strategija. Vidjet ćemo kamo će me odvesti u sljedećih 20-tak godina 😉
Ostalo
Nije nužno vezano uz automatizaciju, no svoju financijsku dokumentaciju nastojim u što većoj mjeri digitalizirati. Kao što sam već spomenula, ne primam više papirnate verzije uplatnica, a sve važnije potvrde i ugovore (koje ionako stižu mailom) pohranjujem u ‘cloud’. Na taj način su mi dostupni svugdje u svijetu, a ako trebam kopiju, jednostavno isprintam.
Možda nekome to nije u fokusu, no minimalizam u financijama (kao i u ostalim dijelovima života) nalazim iznimno važnim.
Što od navednog primjenjujete? Imate li neki svoj ‘automatizirani’ sistem?
