Krajem godine veselimo se državnim poticajima na štednju u trećem mirovinskom stupu. Tako je s istekom 2022. godine na naše račune sjelo 15% uplaćenog iznosa u 2021. godini, u mom slučaju 750 kuna. No, iako poticaji čine dobar razlog ulaganja u treći stup, to se može dodatno unaprijediti uplatama poslodavca iz bruto plaće. Treba reći kako ne postoji zakonska obaveza poslodavaca za tako nečim, ali su koristi obostrane (i za zaposlene i za firmu) pa je malo razloga da se to ne napravi. Na žalost, zaposleni u javnom sektoru nemaju ove mogućnosti budući su im primanja obično određena kolektivnim ugovorima.
Što su glavne prednosti ovog tipa ulaganja?
Recimo, imate na raspolaganju tek nekoliko stotina kuna (danas eura) za štednju i uplaćujete to u treći mirovinski stup. Ukoliko na godišnjoj razini uplatite 5,000 kuna, odnosno današnjih 663,61 eura, ostvarit ćete maksimalan iznos državnih poticaja (DPS) od 750,00 kuna ili 99,54 eura godišnje, odnosno, 15% na uplaćeni iznos te godine. Navedeni iznos svakoga mjeseca ‘skidate’ sa svog računa i samostalno uplaćujete u treći mirovinski stup po odabiru.
No, što kada biste iskoristili mogućnost te dogovorili sa svojim poslodavcem da vam se dio bruto plaće preusmjerava direktno u neki od fondova?
Prije no što vam pokažem tu analizu, prisjetimo se dobrih i loših strana ulaganja u treći (o kojima sam već dosta pisala na ovom blogu):
DOBRE STRANE
- U njega uplaćujete kada, kako i koliko možete (uplate na vaš račun mogu stizati i od drugih osoba)
- Uloženi novac (uključujući DPS) se kapitalizira (ostvaruje prinos)
- Ne postoji dobna ili bilo kakva druga ograničenja za članstvo u fondu (možete, na primjer, ulagati u fond u ime svoje maloljetne djece, a vrijedi i za starije od 55 godina)
- Na godišnji ulog dobivate (već spomenuta) državna poticajna sredstva (DPS) u iznosu od 15%
- Sva uplaćena sredstva su isključivo vaše vlasništvo, ona se nasljeđuju i nisu predmet potencijalnih ovrha, ne mogu se dati u zalog, niti prenijeti na drugu osobu
- Ukoliko za vas uplaćuje poslodavac, one su neoporezive (do 6,000 kuna ili 796,34 eura godišnje) i za njega i za vas
LOŠE STRANE
- Svoja sredstva možete koristiti tek nakon navršene 55-te godine života. Oni koji su se učlanili u fond prije 1.1.2019. godine mogu započeti ostvarivati svoja prava kad napune 50 godina.
- Po ostvarivanju prava na mirovinu ne možete povući sva sredstva odjednom (jednokratno 30%, ostalo u obliku mirovine od 5 do 15 godina)
- Izlazne naknade za prelazak u fond kojim upravlja drugo Društvo (oko 2,5%)
- Naknade za upravljanje (do 2%)
- Naknade depozitaru tj. banci (oko 0,02 – 0,03%)
- Ostale naknade – troškovi revizije fonda, provizije i pristojbe
- Upitna ulagačka strategija fondova (većinom državne obveznice RH)
Kao što možete vidjeti gore, dobre strane ulaganja (bar za sad) ipak pretežu. Primarno se to odnosi na državna poticajna sredstva te porezne olakšice. Oni koji odluče samostalno izdvajati u treći stup iz svoje neto plaće (što je velika većina) neće ostvariti dodatne porezne benefite zbog kojih je treći stup trenutno jedna od investicija s najvećim povratom na uloženi kapital.
Kako bi izgledalo kada bi vam poslodavac uplaćivao umjesto osobnih uplata?
Uzmimo kako na kraju godine želite imati jednak iznos na računu u fondu kao i kada biste izdvajali iz svoje neto plaće. Na taj iznos biste ostvarili državna poticajna sredstva (DPS). Fond bi, ovisno o umješnosti menadžera koji njima upravljaju, trebao donijeti i neki prinos. Prosječan godišnji prinos koji su ostvarili u zadnjih 10 godina iznosili su 2 do 4% (prinosi od osnutka bili su značajno bolji – 5 do 6% – zbog visokih kamatnih stopa na državne obveznice). Kako nije realno ponoviti visoke prinose iz prošlosti, za potrebe ove ‘vježbe’ uzet ću prinos od 3%.
Odmah treba reći kako povijesni prinosi ni u kom slučaju garantiraju isti povrat u budućnost. O budućim prinosima fondova se može puno pisati, no to nije tema ovog posta.
Na vašem računu u fondu bila bi sljedeća situacija (u primjeru osobnih uplata pretpostavljam niži godišnji iznos dovoljan za ostvarenje maksimalnih poticaja):
| Opis | Osobne uplate (kn) | Osobne uplate (eur) |
| Godišnje uplate u 3. stup | 5.000 | 664 |
| Iznos na računu u 3. stupu | 5.000 | 664 |
| Državni poticaji (15% na uplaćeni iznos) | 750 | 100 |
| Prinos fonda (3%) | 173 | 23 |
| Ukupno | 5,923 | 787 |
| Povrat na investiciju | 19% | 19% |
No, kako bi izgledala situacija kada bi, umjesto osobnih uplata iz neto plaće, vaš poslodavac uplaćivao maksimalno dopušten mjesečni iznos (500 kuna ili 66 eura) iz bruto plaće? Na vać račun bi svakog mjeseca sjelo manje novca, odnosno 306 kuna ili 41 euro. No, vaš mirovinski račun bi na godišnjoj razini izgledao prilično dobro kako je prikazano dolje:
| Opis | Uplate poslodavca (kn) | Uplate poslodavca (eur) |
| Godišnje manji iznos neto plaće | 3.672 | 487 |
| Iznos na računu u 3. stupu | 6.000 | 796 |
| Državni poticaji (15% na uplaćeni iznos) | 750 | 100 |
| Prinos fonda (3%) | 203 | 27 |
| Ukupno | 6.953 | 923 |
| Povrat na investiciju | 89% | 89% |
Uglavnom, kao što gornja tablica pokazuje, u situaciji u kojoj bi vam novac u treći stup uplaćivao poslodavac, vaš godišnji prinos bio bi jednak gotovo 90%, dok je u slučaju individualne kontribucije on ‘tek’ 19%. Na dugi rok štednje (10, 20 i više godina), ovdje se stvara značajna razlika.
U sljedećem primjeru pokušat ću to ilustrirati.
Uplate poslodavca u odnosu na samostalno – dugoročna slika
Uzmimo za primjer dvije osobe koje su odlučile štedjeti u trećem stupu.
Osoba A nema mogućnost uplate preko poslodavca i uplaćuje samostalno godišnji iznos od 796 eura (ili 6.000 kuna). Osoba B, s druge strane, ima tu mogućnost te ju koristi, a zbog uplata u treći stup ima manju mjesečnu neto plaću 41 eura (godišnje 487 eura). Međutim, svake godine na računu u fondu ima isti iznos kao i osoba A, odnosno 796 eura. Uzmimo kako obje osobe štede 25 godina kroz koje vrijeme država isplaćuje isti iznos poticaja od 15% na uplaćeni iznos, odnosno, 100 eura u ovom slučaju. Prinos fonda neka bude 3% kao i u gornjem primjeru.
| Vlastite uplate / Manji neto | Uplate poslodavca iz bruto plaće | DPS | Prinos | Ukupno | |
| Osoba A | 20,705 | – | 2,500 | 11,142 | 34,347 |
| Osoba B | 12,671 | 8,033 | 2,500 | 11,142 | 34,347 |
Ukratko, za isti iznos na računu fonda po isteku 25 godina štednje, osoba A morat će uložiti 21 tisuću, a osoba B tek 13 tisuća eura. Praktično, osoba A će za svojih 25 godina štednje uplatiti 60%, dok će osoba B uplatiti (odnosno, imati manji neto) tek 36% ukupnog iznosa na računu fonda.
Na donjem grafičkom prikazu moguće je vidjeti koji je utjecaj iznosa manje neto plaće, uplate iz ‘bruta’, DPS-a te prinosa fonda kroz cijelo razdoblje za osobu B. Osoba A isti rezultat postiže s uplatama koje predstavljaju zbroj tamno plavog i svijetlo plavog stupca.
Nadam se kako vas gornji izračun ‘ohrabrio’ za pregovore s poslodavcima. U nekim je kompanijama potrebna pisana suglasnost zaposlenika u obliku izjave, a u nekim se potpisuje aneks ugovora.
Zaključno
Jednako tako, poslodavcima nije zanemariti činjenicu kako na svakom zaposleniku godišnje uštede nešto manje od 1.000 kuna ili oko 130 eura na zdravstvenim doprinosima (ukoliko se odabere model isplate iz ‘bruta’ koji je nekako najuobičajeniji). O tom modelu isplate više možete pročitati u mom tekstu Vaš poslodavac neće 3. stup?
Ukoliko vam i nakon ovog članka nije potpuno jasno kako funkcionira ovaj način uplata, predlažem da nam se pridružite na našoj radionici o mirovinskoj štednji koja će pokriti ne samo treći već i kako općenito unaprijediti svoju buduću mirovinu.
