Tko god se imalo zainteresirao za temu investiranja, neće ga zaobići (kao minimum) dolje navedenih 10 mitova. Pokušajmo ne upasti u tu zamku kada kreiramo vlastitu investicijsku strategiju.
Napomena: dolje navedeno preuzeto je velikim dijelom iz odlične knjige Bena Carlsona (‘A Wealth of Common Sense’) koji također piše odličan istoimeni blog.
1. Kako bi ostvario respektabilan prinos, moraš pogoditi pravi trenutak ulaska na tržište
Toliko energije investitori svakodnevno ulažu u pokušavanje pogađanja pravog trenutka ulaska na tržište, dok im je, s druge strane, metoda uprosječivanja (dollar cost average – DCA) na dugi rok debelo manje stresna i jednostavnija za primjenu.
U posljednjih gotovo 100 godina, američko tržište dionica donosilo je, u prosjeku, oko 10% godišnje. Taj period pokriva i vrijeme Velike depresije 30-tih, Drugi svjetski rat, dot-com balon, Veliku financijsku krizu te recesije otprilike svakih pet godina. U tom je periodu bilo preko 100 korekcija (padova tržišta većih od 10%).
Istraživanje koje je napravio čuveni fond Peter Lynch za period od 1965. do 1995. godine, pokazalo je sljedeće:
- ukoliko je osoba investirala svake godine na dan s najnižom cijenom, zaradila bi u prosjeku povrat od 11,7%
- ukoliko je investirala na dan s najvišom cijenom, prinos bi joj bio oko 10,6%
- ukoliko je investirala svaki prvi dan u godini, zaradila bi 11%
Pokušavanje pogađanja pravog trenutka je psihološki iscrpljujuće. Potrebno je kontinuirano donositi odluku o tome kada izaći i kada ući na tržište, a to je naročito teško u periodima kada tržište ide prema dolje. Ukoliko nemate jasno razrađen sistem ulaska i izlaska temeljen na nedvojbenim signalima koje ćete ispoštovati bez iznimki, jako će biti teško natjerati se na pravu akciju. Zato, vrlo često, ovakvi investitori ‘sjede’ na kešu i na kraju propuštaju najbolje dane na tržištu.
2. Investirat ću kad se tržište malo oporavi
‘Pričekat ću još malo s ulaganjem dok se ne vidim naznake oporavka’. Nemoguće je pobrojati sve koji su ovako nešto izrekli, naročito nakon Globalne financijske krize 2007-2009. godine. Problem u takvom stavu je što, ukoliko budete čekali da stvari budu bolje propuštate većinu zarade. Na žalost, najbolji trenutak za kupnju je onda kada je najgore. Ako čekate da stvari krenu nabolje, obično je brod već otplovio.
3. Ako možeš nazrijeti recesiju, možeš pogoditi i kada ući na tržište
Tržišna kretanja su ciklična kao i ekonomija pa većina pretpostavlja kako padovi na tržištu koincidiraju s padom GDP-a. No, to baš nije tako. Podaci govore kako je tržište palo u prosjeku više od 20% svakih 5 godina bez da je ekonomija ušla u recesiju.
Zaključak: tržište i ekonomija su rijetko sinhronizirani i ekonomski rast nam vrlo malo može reći o tome kamo se kreće tržište kapitala. Ukratko, tržište nije ekonomija.
4. Postoji jasan obrazac kretanja na tržištu kapitala
Četiri najskuplje riječi u investiranju su – ‘ovaj put je drugačije’
John Templeton
S druge strane, velik broj investitora smatra da, ukoliko dobro razumiju povijest, mogu doći do savršene formule kako će izgledati budućnost. No, na žalost, svaki od ciklusa u prošlosti je vrlo različit. Ne postoji niti jedna varijabla ili indikator na koju se investitor može osloniti. Jedina konstanta na tržištu je činjenica kako je ono ciklično i ništa ne ide u jednom smjeru zauvijek. Druga konstanta su strah i pohlepa. Njih na tržištu nikad ne nedostaje 🙂
5. Dionice i obveznice kreću se u suprotnim smjerovima
Velik broj investitora smatra kako, kada dionicama raste cijena, obveznicama pada i obratno. U stvarnosti to baš nije tako budući dionice i obveznice većinu vremena donose pozitivne prinose. U 60% godina od 1930-te naovamo, S&P 500 i 10-godišnje američke obveznice imale su pozitivne povrate unutar iste godine. Na dugi vremenski rok, ove dvije vrste imovine imaju korelaciju koja je manje-više jednaka nuli, što znači kako kretanja jedne nemaju praktično nikakav utjecaj na onu drugu. Jednostavno, nema obrasca koji bi mogli slijediti.
Međutim, postoje snažni argumenti za istovremeno držanje obveznica i dionica u portfelju. Od 1928. godine naovamo, samo su tri puta obje klase imovine završile godinu negativno (1931, 1941 i 1969). Tome dodajmo i četvrtu, prošlu 2022. godinu, kada je gubitak na obje klase imovine bio dvoznamenkast.
6. Potrebne su vam ‘fensi’ strategije upravljanja portfeljem kako biste se zaštitili u slučaju krize
Nakon Globalne financijske kirze 2007-2009. godine, svi su se zapitali kako zaštiti svoje portfelje od sličnih događaja u budućnosti. Wall Street je bio više no raspoložen uvesti kompleksne financijske proizvode kao što su bear market fondovi, double and triple leveraged inverse ETFs, market neutral ETF, long/short fondovi i slične. Svaki od njh je potencijalnim investitorima garantirao zaštitu od rizika pada tržišta. Naravno, sve je to došlo s vrlo skupim naknadama.
Međutim, jednostavne strategije su se obično pokazale najuspješnijima. Od 1928. godine, S&P 500 završio je u minusu 24 puta ili otprilike jednom u svake četiri godine s prosječnim gubitkom od oko -14%. U 21 od 24 takvih godina, obveznice su bile u plusu oko 19%. U kriznim situacijama se investitori okreću sigurnosti obveznica. One pružaju sigurnost na dva načina: prvo – predstavljaju izvor sredstava za kupnju dionica kada im vrijednost padne te izvor prihoda za one koji takve prihode trebaju. U takvim trenucima jednostavno ne želite biti prisiljeni prodavati dionice. Obveznice su svojevrsna emocionalna zaštita jer su stabilnije od dionica (jedna godina minusa obveznica može biti jedan loš dan za dionice) i pružaju investitorima zaštitu od velikih grešaka koje mogu napraviti u situacijama u kojima im je portfelj sastavljen isključivo od dionica.
7. Dionice su rizičnije od obveznica
Rizik svakome nešto drugo znači. Iako padovi dionica su brutalniji od gubitaka po obveznicama, atraktivnost obveznica pada na dulji vremenski rok. Evo kako je to izgledalo u periodu od 1871 do 2012. godine:
| Vremenski period | % vremena kada su dionice bile uspješnije od obveznica |
| 1 godina | 61,3% |
| 5 godina | 69,0% |
| 10 godina | 78,2% |
| 20 godina | 95,8% |
| 30 godina | 99,3% |
Ukratko, dionice ‘pobjeđuju’ obveznice na dugi rok većinu vremena (postoje tri dvadesetogodišnja razdoblja u kojima to nije bio slučaj). Međutim, pitanje je da li svi možemo jednostavno ‘provariti’ teške korekcije dionica kakve su se događale u prošlosti (a za očekivati je slično i u budućnosti).
8. 2000-te su bile izgubljeno desetljeće za investitore
2000-te su sigurno bile jedne od najgorih desetljeća za investiranje. U dva navrata je S&P 500 izgubio više od pola svoje vrijednosti u tom periodu što je rezultiralo negativnim povratom od -9,1%. Ukratko, investitori su u prosjeku gubili oko 1% godišnje i to prije inflacije. Međutim, razlog ovakvog brutalnog pada je također činjenica kako su cijela dva desetljeća prije, od 1980. do 1999. godine, S&P 500 rastao gotovo 18% godišnje. Međutim, ako pogledamo malo izvan S&P 500, postojale su brojne druge prilike za investitore koje su imale pozitivne povrate. To govori o moći diverzifikacije i činjenici kako je rasporediti ulaganja najbolja moguća opcija.
| Imovinska klasa | Ukupan povrat % | Prosječan godišnji povrat % |
| S&P 500 | -9,1% | -1,0% |
| Tržišta u nastajanju (emerging markets) | 162,0% | 10,1% |
| Small-Cap | 158,6% | 10,0% |
| Mid-Cap | 84,2% | 6,3% |
| Equal Weighted Portfolio | 112,9% | 7,2% |
9. Novi ATH (all-time-high) na tržištu znači kako će ono uskoro pasti
Od 1950. godine na tržištu je S&P 500 dosegnuo oko 1,100 puta ATH što je otprilike svakih 15 dana kada je tržište bilo otvoreno.
| Desetljeće | Broj dana |
| 2000-te | 13 |
| 1990-te | 306 |
| 1980-te | 192 |
| 1970-te | 35 |
| 1960-te | 205 |
| 1950-te | 288 |
Kao što je vidljivo iz gornje tablice, postojali su periodi ‘suše’ tijekom pojedinih desetljeća. Trebalo je gotovo osam godina za novi ATH od ranih 1973. do kasne 1980. godine. Zatim 7 godina od ožujka 2000. godine do svibnja 2007. godine, te pet i pol od 2007 do 2013. godine. Sve navedeno ima smisla kada znamo kako dionice rastu tri od četiri promatrane godine. Naravno da ne znači kako će dionice rasti nakon što dosegnu novi ATH, no to također ne znači niti kako će neupitno pasti.
10. Veći prihod znači manji rizik
Važni su ukupni prinosi, ne samo prihodi – dividende ili kamate. Međutim, viši prihod (yield) znači viši rizik. Ili ćete posjedovati visokokvalitetne instrumente s nižim prinosom, ali većom sigurnošću li rizičnije instrumente s višim prinosom i manjom sigurnošću. O tome svjedoče prinosi za vrijeme Globalne financijske krize 2007-2009:
| Visoko-kvalitetne obveznice (BND) | 6,8% |
| Junk obveznice (JNK) | -32,8% |
| Korporativne obveznice (LQD) | -5,6% |
| Dividendne dionice (SDY) | -47,0% |
Koliko želite riskirati ovisi o vašoj sklonosti riziku, vremenskom horizontu i količini boli koju možete podnijeti tijekom korekcija ili ozbiljnih padova tržišta. A kako biste bili u toku s događajima na tržištima kapitala, upravljanju osobnim financijama i štednji, prijavite se na Tetkin newsletter ovdje.
