Rad od kuće je ovih dana, bez dileme, privilegija. Iako mnogima teško pada, naročito ukoliko ste doma zaključani sa svojom drugom polovicom, djecom ili roditeljima, činjenica kako svoj posao možete raditi od doma također znači kako se, vrlo vjerojatno, nalazite u višem platnom ‘razredu’.
Tako je, naravno, pokazalo nedavno istraživanje u SAD-u, gdje je rad od doma svojevrstan standard za domaćinstva s godišnjim prihodima većima od 200.000 dolara. Kako se prihodi domaćinstva smanjuju, tako se smanjuje i vjerojatnost da je vaš posao takav da ga možete obavljati iz ‘fotelje’.
Bez obzira što kod nas ovakve analize ne postoje, svakodnevica koju živimo potvrđuje navedeno. Na prvoj liniji ‘fronte’ su medicinske sestre, blagajnice u dućanima, radnici u skladištima. Ovisni o malom državnom proračunu i/ili najnižeg nivoa u onom privatnom. Hoćemo li im se ikada moći adekvatno odužiti, pitanje je za neki drugi post.
Čitatelji ovog bloga, čini se, ipak pripadaju povlaštenoj ‘kasti’. Početkom ožujka, kada opća ‘karantena’ u ovim krajevima još nije bila na vidiku, preko 60% vas je izjavilo kako može raditi od kuće:
Dvadesetak dana kasnije (20. ožujka), čak 75% vas je već radilo od doma:
O tome kako se sve bolje prilagođavamo ovakvom načinu rada (čak su i državne institucije preko noći postale ‘digitalne’) svjedočim i na svome poslu gotovo svakoga dana. Međutim, neki aspekti tog posla, u komparaciji s onim u uredu, nisu idealni. Evo koji vas najviše ‘muče’:
Naravno, sve su ovo ‘first world problems’, no lekcije koje ovih dana svi skupa učimo, nisu.
Pogledajmo i što se pokazalo dobrim u radu od kuće:
U trenutku kada ovo pišem, gotovo trećina svjetske populacije je u nekom obliku karantene. Najveći je to globalni ‘eksperiment’ rada od kuće, a sigurna sam kako će se duboko preispitivati u godinama koje dolaze.
Jednoga dana, kada se vratimo u ‘normalu’, moguće ćemo žaliti za propuštenim prilikama ovih dana. Prilikama za upoznavanje sebe, svojih najmilijih i, bez dileme, preispitivanju životnih vrijednosti.
