U nekoliko članaka koje sam pisala o drugom stupu (zadnji je bio analiza rezultata Kviza o drugom), navela sam kako se mirovine ne nasljeđuju ukoliko je član fonda započeo s njenim korištenjem. To je samo djelomično točno, budući se one ipak mogu nasljeđivati, ali će to ovisiti o odabranom modelu isplate mirovine.
Važno je napomenuti kako su se početkom ove godine mirovinskom reformom promijenila pravila vezana uz isplatu mirovina iz drugog stupa. Ona se odnose na sve građane koji su obavezno uključeni u drugi stup, a riječ je o rođenima 1962. godine i mlađima. Ukratko, oni će moći birati kombiniranu mirovinu ili povratak u prvi stup.
Za one koji se odluče primati kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa Vlada će dati dodatak od 20,25% za dio mirovine koja se prima iz prvog stupa (27% za staž do 31. prosinca 2001. godine kada je na snagu skupila tadašnja mirovinska reforma), a onima koji će primati mirovinu samo iz prvog stupa taj će dodatak iznositi 27%. Prve su verzije zakona izostavile bilo kakvu naknadu u slučaju izbora mirovine iz drugog stupa što je naišlo na velik otpor javnosti zbog čega se i uveo navedeni dodatak.
Osim mogućnosti kombinirane isplate uz dodatak, mirovinska reforma predvidjela je i mogućnost jednokratne isplate 15% iznosa po stjecanju prava na mirovinu. Čini se kako većina onih koji su u ovoj godini stekli pravo korištenja mirovina iz drugog stupa to i čini. Ta jednokratna isplata moguća je isključivo u slučaju da korisnik mirovine ima osnovnu mirovinu iz prvog stupa veću za 15% od najniže mirovine.
Isto tako valja znati da će prilikom ove isplate biti uplaćen porez na dohodak prema odgovarajućoj poreznoj stopi. Ona iznosi 12% na iznos do 30.000 kuna i 18% na dio koji premašuje tu svotu, plus pripadajući prirez. Ako se korisnik odluči za jednokratnu isplatu od 15%, mirovina iz drugog stupa izračunat će se prema preostaloj svoti, što znači kako se umanjuje.
Izračuni Ministarstva pokazuju kako će se ostanak u kombiniranoj mirovini, uz dodatak od 20,25% za prvi stup, isplatiti samo onima čija je prosječna plaća iznad 80% prosječne plaće, odnosno, viša od 5,000 kuna.
Ako se prilikom odlaska u mirovinu odlučite za kombiniranu isplatu, glavninu mirovine dobivat ćete preko HZMO-a (prvi stup), a drugi dio isplaćivat će vam mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) u koje prebacujete novac ušteđen u drugom stupu. Mirovina iz drugog stupa je kao i ona iz prvog, doživotna, a njezina visina ovisi o ušteđenom iznosu, životnoj dobi i modelu raspodjele mirovinskih prava.
Prije sklapanja ugovora s MOD-om morate odabrati model isplate kojim se određuje tko i pod kojim uvjetima sudjeluje u korištenju mirovinskih prava.
Za razliku od mirovine iz prvog stupa, koja se računa po jedinstvenoj formuli, za mirovinu iz drugog stupa postoje četiri modela isplate.
Ovisno o mogućnosti nasljeđivanja, predviđena su dva osnovna modela: pojedinačna i zajednička mirovina. Pritom svaki od navedenih modela može imati zajamčeno razdoblje isplate ako se tako ugovori.
Ako u vrijeme umirovljenja nemate supružnika, morate izabrati jedan od dva oblika pojedinačne mirovine. Ako se odlučite za pojedinačnu doživotnu mirovinu, ostvarit ćete najviši iznos mirovine, ali u tom slučaju nakon vaše smrti nitko ne nasljeđuje mirovinska prava.
Pojedinačna doživotna mirovina sa zajamčenim razdobljem, koja je nešto niža, podrazumijeva uključivanje nasljednika po vašem izboru. U slučaju vaše smrti prije isteka zajamčenog razdoblja, koje može biti od 5 do 20 godina, imenovanim nasljednicima osiguravate isplatu određenog postotka mirovine do kraja ugovorenog razdoblja.
Ako u vrijeme umirovljenja imate supružnika, birate između jednog od dva oblika zajedničke mirovine. Izborom zajedničke doživotne mirovine omogućujete supružniku da u slučaju vaše smrti nastavi doživotno primati vašu mirovinu iz drugog stupa u punom iznosu. Pritom početni iznos mirovine, osim o ušteđenoj svoti i vašoj životnoj dobi, ovisi o dobi vašeg supružnika.
Ako se odlučite za zajedničku doživotnu mirovinu sa zajamčenim razdobljem, omogućujete imenovanim nasljednicima primanje određenog postotka mirovine u zajamčenom razdoblju (od 5 do 20 godina) u slučaju da i vi i vaš supružnik umrete prije isteka ugovorenog razdoblja.
U slučajevima isplate zajedničke mirovine sa zajamčenim razdobljem, iznos mirovine koji se isplaćuje supružniku ne može biti manji od 60% mirovine koja se isplaćivala korisniku, a iznos mirovine koja se isplaćuje imenovanom korisniku do kraja zajamčenog razdoblja ne može biti manji od 50% mirovine koja se isplaćivala korisniku.
Postoje i neka dodatna zakonska ograničenja prilikom odabira oblika mirovine, kojima se reguliraju specifični slučajevi, kao na primjer, dob supružnika u trenutku umirovljenja (mlađi ili stariji od 50 godina).
Ukratko, nasljeđivanje mirovine iz drugog stupa, a koje se ne odnosi na supružnika/cu moguće je jedino pri odabiru mirovine sa zajamčenim razdobljem.
Danas je u RH tek oko 350 korisnika mirovina iz drugog stupa (prosjek mirovina je oko 1.200 kuna). Ostatak od gotovo 13 tisuća odlučilo se za ‘nacionalizaciju’ svoje mirovine koja im se isplaćuje isključivo iz prvog. 27% dodatka bio je preveliki mamac ogromnu većinu koja zarađuje puno manje od 80% prosječne plaće.
Kako među čitateljima ovog bloga ima i prvih i drugih, pozivam ih da podijele svoja razmišljanja o mirovinskom sustavu iz svoje umirovljeničke perspektive.
