Još jedan običaj sa Zapada kuca na naša vrata ovoga tjedna. Dolazi ‘Black Friday’, dan kada trgovci trljaju ruke, a raja u stampedu lovi popuste. Više puta sam se zgrozila snimki ludila koje obuzme ljude toga dana, pa se, po cijenu života, otimaju za tostere, mikrovalke i/ili obične gaće. Kako obično, jer ne znamo bolje, slijepo kopiramo što rade drugi, i mi ćemo, počevši već ovoga petka, u lov na ‘popuste’. No koliko su ti popusti stvarni? Prema ovom članku, 9 od 10 stvari toga dana jeftinije su u drugim dijelovima godine. Isplati li nam se, radi toga, riskirati život poput obezglavljenih Amerikanaca? Neki dan je, u okviru ‘dana samaca’ koje svake godine organizira kineski gigant Alibaba, potrošeno rekordnih 30.8 milijardi dolara. Možda je to stvarno prilika za dobar ‘deal’, a možda je samo izgovor. Punimo rupe u životima stvarima koje nam, obično, ne trebaju. Kupujemo ih iako vrlo dobro znamo kako donose samo kratkotrajnu sreću. Ako i to.
Uskoro će i Božić. U Hrvatskoj se, tijekom prosinca, potroši oko 12-14 milijardi kuna (oko +30% više u odnosu na ostale mjesece u godini). Za Božićne blagdane oko 3-5 milijardi (prosječno kućanstvo oko 7,500 kuna). Ukoliko poslodavci iskoriste mogućnost dodatne neoporezive božićnice koju je najavio ministar financija, velik će broj kućanstava potrošiti možda i više od ovoga. Najviše na hranu koja se, nakon slavlja, često baca. Zatim na poklone, božićna drvca. Vrijedi li to tih para?
Vjerujem kako nisam jedina koja se ne sjeća što je od poklona dobila prošloga Božića, ali dobro pamtim s kim sam bila i što smo radili. To je ono jedino što vrijedi toga ili bilo kojeg drugog dana u godini.
Moram priznati kako čeznem, koliko god to glupo zvučalo, kada je Božić bio ‘zabranjen’. Imam osjećaj kako je tada, baš unatoč toj zabranjenosti, naglasak bio na druženju. Trpeze su bile bogate, no ni blizu ovome što danas viđamo. Međutim, ničega nije nedostajalo. Pogotovo kineske plastike.
Crna strana Božića je činjenica, kako u to doba godine, značajno poraste broj samoubojstava. Ljudi s margina, a i ne samo ti, posebno su ugroženi. Osjećaj izoliranosti i beznađa je tada najjači. Siromašni se osjećaju još siromašnijima, nesretni još nesretnijima.
Može li Božić ponovo biti ‘drugačiji’?
Prije svega, mislim kako trebamo poraditi na pošasti zvanoj konzumerizam. Osvijestiti kako su stvari nebitne i kako nam zapravo, da bi bili sretni, one ne trebaju. Umjesto u šoping, pročitati nekakvu dobru knjigu, pozvati društvo na večeru, upisati kakav koristan tečaj. U duhu Božića, poraditi na sebi, pronaći sreću u usrećivanju drugih.
Nikada nisam bila nekakav ludi konzument. Više iz razloga što mi je šoping veća tlaka nego išta drugo. No u posljednje vrijeme, iskreno me počeo živcirati taj nezajažljivi potrošački stroj. Koji mi, prije no i osjetim potrebu, sugerira što moram imati. Osloboditi se šopinga zapravo znači osloboditi se manipulacije. Ne trebati, ne žudjeti, zapravo znači biti slobodan. Nije besmislena ona ‘kako biti bogat zapravo znači malo toga trebati’.
A što je s drugima? Očekuju li oni poklone? Kupujemo li njihovu sreću? Nekako mi se čini kako, bar moji najbliži, više cijene trenutke kad smo skupa, kada se igramo, pričamo, smijemo se. Mora li biti upakirano u celofan? I ‘friško’ iz dućana? Možemo li si, ove godine, pokloniti drugačije poklone? Nešto što malo košta, što smo sami pripremili, od srca? Kolač koji smo ispekli, zimnica koju smo pripremili, cvijet koji smo posadili?
Ili, ne moraju biti pokloni. Možda možemo posjetiti nekoga koga smo pomalo zaboravili, zanemarili. Za koga znamo kako nema puno bliskih oko sebe. Možda nekome pomoći (pa i financijski), hranom, odjećom, obućom. Volontirati u kakvoj humanitarnoj akciji?
Čini mi se, nekad, kako je kupiti poklon zapravo najlakše. Malo te udari po novčaniku, ali te ne angažira emocionalno. Gledaš više što je ‘in’, a manje što je ‘inside’. Odradiš.
E pa zato je ovaj izazov. Jednako meni kao i vama. Ne možete se praviti da niste pročitali do kraja 🙂
Napravimo nadolazeće blagdane boljima. Budimo bolji.
