ETF portfelj: taman za ‘penziju’

Do danas čak i slučajni putnici namjernici na ovom blogu znaju kako je rani početak investiranja uz (prosječne) tržišne prinose najjednostavniji način stvaranja značajnijeg imetka jednog dana kada godine zakucaju na vrata. No, što je s onima koji su već tome blizu? Kakav portfelj bi trebala imati osoba nešto zrelije dobi koja jednostavno ne želi preuzeti rizik ulaganjem značajnog dijela zarađenog novca u većinski dionički portfelj? Kao što znamo, velikoj većini takvih cilj nije toliko povećanje zarade koliko očuvanje vrijednosti. Stoga ću u ovom tekstu pokušati složiti portfelj koji bi ispunjavao navedene kriterije.

Naravno, ovaj će portfelj biti u velikoj mjeri sastavljen od obveznica, ali i nešto u dionicama koje nose dividendu.

Jasno je kako odabir ETF-ova može biti drugačiji, kao što drugačija može biti i alokacija. U ovoj sam pretpostavila takozvanu 20/80 koja zvuči prilično ‘umirovljenički’, odnosno, konzervativno. U daljnjem tekstu ću za svaku pojedinu vrstu ETF-a ponuditi njegovu američku, europsku i globalnu varijantu. Krenimo redom.

1. Dividendni ‘aristokrati’ (Dividend Aristocrats)

Radi se o ETFovima koji ulaže u kompanije koje ne samo da u kontinuitetu plaćaju dividendu već je često i povećavaju iz godine u godinu. Iz tog se razloga nazivaju ‘aristokratima‘. Isplaćivati dividendu konzistentno dugi niz godina, pogotovo u situacijama kao što je bila prošlogodišnja, nije tako jednostavno. Radi se o vrlo jakim kompanijama koje si tako nešto mogu priuštiti pa je, shodno tome, relativno mali broj onih koje se mogu ‘ugurati’ u neki ETF.

Pogledajmo neke od potencijalnih kandidata za naš porftelj:

Kao što je vidljivo, ETF sastavljen od isključivo američkih dionica odnosi značajnu prednost u komparaciji s europskim ili globalnim portfeljem (u kojem su američke kompanije zastupljene s oko 50-tak posto). Dividendni prinos se kreće oko 2-3% godišnje, ali je značajna i kapitalna aprecijacija upravo kod američkih dionica.

2. Korporativne obveznice (Corporate Bonds)

Korporativne obveznice je tip dužničkog instrumenta koji izdaju kompanije koje trebaju prikupiti kapital za svoje investicijske projekte. One svojim ulagačima isplaćuju kamatu tijekom perioda kreditiranja, a po njegovom isteku vraćaju i glavnicu. Obveznicama se može aktivno trgovati na tržištima kapitala, a obično isplaćuju nešto višu kamatu od državnih jer se smatraju rizičnijima (za neke države koje poznajemo to ne mora nužno biti istina). U svom mirovinskom portfelju imali bismo isključivo one investicijskog rejtinga, dakle, visoke vjerojatnosti naplate. O obveznicama sam više u tekstu Razumijete li obvezničke ETF-ova, pa predlažem svakako pročitati taj tekst prije odabira dolje ponuđenih ili nekih drugih ETF-ova.

Evo nekih kandidata za naš porftelj:

Kao i u prethodnom slučaju, odabir američkih korporativnih obveznica investicijskog rejtinga donio bi vam najviše pluseva. Obveznice ne nose visoke godišnje prinose, a sudeći i po prinosu do dospijeća to će ostati tako, no služe kao dobra zaštita od pada dioničke strane portfelja pa ih valja uzeti u obzir. Naročito onima koji žele i pasivne prihode od kamata koje su, bar za sad, kod nas neoporezive. Prosječan prinos po godinama također nije zanemariv pa ovaj tip ulaganja ne bih preporučila samo ‘starcima’.

3. Obveznice zaštićene od inflacije (TIPS)

Ovaj tip obveznica specifičan je po tome što investitore štiti od inflacije, odnosno, pada kupovne vrijednosti novca. Osnovna njihova karakteristika je to što isplata kamate varira ovisno o cijeni obveznice koja se mijenja s porastom inflacije (isto vrijedi i u slučaju deflacije). U konkretnom slučaju, kada govorimo o američkom tržištu, inflacija se mjeri indeksom potrošačkih cijena (CPI). Obično se izdaju na rokove od 5, 10 ili čak 30 godina i smatraju se niskorizičnim ulaganjem budući za njih garantira američka vlada. Po svom dospijeću, TIPSevi isplaćuju glavnicu koja je minimalno u iznosu originalnog duga ili korigirana za inflaciju (ovisno o tome što je više). Time investitor uživa dugoročnu zaštitu svoga inicijalnog uloga pa je time ovaj instrument interesantan svima onima koji samo žele sačuvati vrijednost zarađenog u svojoj karijeri.

Kao i u prethodna dva slučaja, američki TIPS nosili su najviše prinose u zadnje tri godine. U doba straha od inflacije, ovaj oblik ulaganja može biti interesantan svima onima koji koji sredstva trebaju relativno ubrzo, a i inflacijska očekivanja ih ne ostavljaju ravnodušnima.

Zaključno

Na žalost, testirati ove europske ETF-ove u prošlost nije tako jednostavno pa sam za potrebe donje analize uzela one američke. Računam kako mogu biti dobar orijentir i za gore navedene.

Za potrebe ‘bektestiranja’ moguće je uzeti period od 2008 do danas na Portfolio Visualiser-u.

Prosječan prinos ovog portfelja bio je oko 5,3% godišnje, a najveći pad bio je -1,21%. Ako usporedimo to s S&P 500 u istom periodu (prosječan godišnji prinos od 10,4%), ovo se nekome može učiniti nedovoljnim, međutim, S&P 500 je najveći pad imao gotovo 50% zbog čega bismo s ‘našim’ umirovljeničkim portfeljem ipak trebali mirnije spavati.