Knjiga blogera Erica Barkera debitirala je 2017. godine kao broj 2 na listi bestselera Wall Street Journal-a. Zanimljivog i zaigranog sadržaja koji, kroz mnoštvo pričica potkrijepljenih znanstvenim istraživanjima, govori o tome što određuje uspjeh u životu. Nije knjiga o novcu, ali ga se dotiče (htjeli mi to ili ne priznati) kao od jednog parametra uspjeha. Ona pokušava objasniti što nas tome uspjehu vodi, a što nas u njemu sprječava.
Ako nađete ju vremena pročitati, svakako preporučam kao lagano štivo, a za potrebe ovog bloga izvukla sam par onih meni zanimljivih dijelova:
- Zašto oni najuspješniji u školi često nisu ‘top dogs’ u kasnijem životu? Akademski uspjeh je izvrstan indikator samodiscipline i povijanja pravilima jer škole nagrađuju generaliste, a manje kreativnost i specijalizaciju. U pravom svijetu stvari su obrnute. Učitelji ne vole kreativnu djecu, što god oni o tome pričali, a obično takvi nisu niti najpoželjniji zaposlenici. Često su arogantni i neorganizirani pa loše prolaze na godišnjim procjenama učinka. Samim time imaju manje šanse uspeti se na vrh kompanija
- Što više sati u danu provodimo radeći ono što volimo, manje smo pod stresom, više se smijemo i osjećamo kako nas se tretira s respektom. U svemu tome jako je bitno odabrati i pravu okolinu u kojoj se naši talenti i sposobnosti mogu razvijati
- Bez obzira što se često govori kako nas težak rad i timski rad dovode do uspjeha, zapravo je ‘uvlačenje šefu u guzicu’ izuzetno jak faktor uspjeha. Čak i kad je neiskreno. Ukratko, tvoja učinkovitost ima manju težinu od odnosa sa šefom. ‘Ass kissing’ i nije tako neetičan ako je šef osoba koju stvarno cijeniš 🙂
- Oni koji se najbrže uspinju korporativnim ljestvama nisu timski igrači ili oni koji se fokusiraju na izvršavanje zadataka. Najčešće su oni koji se fokusiraju na stjecanje moći. Ono što možemo naučiti od takvih ljudi? Kako je vrlo bitno biti eksplicitan u onome što želiš te svijetu dati na znanje koliko si u tome uspješan. Prema tome ispada kako se isplati biti gad kako bi napredovao. Do određene točke je tako, no kvaliteta društva je puno važnija od našeg mjesta u tom društvu. Ako se tvoje nemilosrdno napredovanje u okolini pokaže dobrim signalom drugima za isto ponašanje, kreirat ćeš predatore poput sebe. Tada dobri ljudi odlaze iz kompanije. I stvaraš okolinu u kojoj više ne želiš raditi. Jer kada jednom nestane povjerenja, sve nestaje.
- Kada se zaposliš, dobro pogledaj ljude s kojima ćeš raditi – velike su šanse kako ćeš uskoro postati poput njih, oni neće postati kao ti. Ako to ne odgovara tvojim vrijednostima, stvari neće funkcionirati. Ukratko, naša okolina određuje što ćemo postati.
- Budi kooperativan – to je ključ reciprociteta. Kada ljudi puno rade i nikada se ne suprotstave, uzima ih se često zdravo za gotovo. Radi naporno, ali vodi računa kako to trebaš istaknuti. Ima načina da se to postigne bez da ispadneš kreten.
- Razmišljaj dugoročno i navedi druge da razmišljaju dugoročno – loše ponašanje daje uspjeha na kratki rok, no dugoročno dobro ponašanje pobjeđuje
- Upornost je jedan od ključnih razlika u uspješnosti između ljudi istih ili sličnih nivoa inteligencije i talenta. Sve se svodi na ‘priče’ koje si govorimo u glavi. I osjećaj da li nešto možemo promijeniti ili ne. Ljudi koji su počinili samoubojstvo često nisu oni u najgorim životnim situacijama već oni koji nisu ispunili očekivanja koja su si sami postavili u svojim glavama. Optimisti si govore priče koje možda nisu točne, ali ih drže u pokretu i tjeraju naprijed. Pesimisti su često realni i u pravu, no tako završavaju u depresiji. Jer istina boli.
- Smislen posao je najvažniji faktor koji ljudi traže od svog posla. Dolazi ispred plaće i promocije. Zašto nam posao danas nije zanimljiv? Zato što smo iz njega isključili faktor igre. Dobre igre imaju faktor neuspješnosti oko 80% i to nas inspirira da nastavimo. Današnji posao često nema nikakvih izazova.
- Uvijek razmišljamo kako imamo vremena. Vrijeme nije novac, jednostavno zato što ne možemo ‘zaraditi’ više vremena. Zato nije bitno bolje raspoređivati sate, nego izbaciti sve ono što ne stvara nikakvu vrijednost. Ostaviti prostora za nekoliko zadataka koji, ukoliko se dobro naprave, prave onu razliku. Stalno razmišljamo kako trebamo više – više pomoći, više motivacije, više energije. No, u našem svijetu je stvarnost zapravo drukčija – trebamo manje. Manje distrakcija, manje ciljeva, manje odgovornosti. I to ne zato da možemo više gledati TV. Trebamo više vremena za one stvari koje su bitne. Ključno je pitanje što ćeš raditi manje kako bi napravio prostora u svom životu za ono što je bitno.
- Sanjarenje o ciljevima je kontraproduktivno. Pozitivno razmišljanje, samo po sebi, ne donosi rezultat. Sanjarimo jer je to mentalni ekvivalent pijanstvu. Dobro se osjećamo, no to nas ne vodi ka cilju jer se ‘nagrađujemo’ prije nego što smo ostvarili cilj
- Jesmo li introverti ili ekstroverti? Kako punimo svoje baterije? Radije doma čitajući neku dobru knjigu ili vani, u društvu? Ekstroverti obično zarađuju više, zadovoljniji su karijerom, češće su promovirani, lakše pronalaze novi posao, sretniji su. Ključ je u socijalizaciji. Ekstroverti su češći počinitelji zločina, nevjernosti, uzročnici prometnih nesreća. Previše su samouvjereni i skloni preuzimanju financijskih rizika.
- Ljudi s kojima se družimo često određuju kakva ćemo osoba biti. Ako želimo unaprijediti zdravlje, najbolji je put da se okružimo zdravim ljudima. Vrijedi i za ostala područja života.
- Samopouzdanje? Uspješni ljudi su samopouzdani. I što su uspješniji, to su samopouzdaniji. Ne obratno. U kontekstu zarađivanja, samopouzdanje je jednako pameti. Ono ti daje osjećaj kontrole. Međutim, pretjerano samopouzdanje može imati kontraefekt kada vodi ka deluzijama što je čest slučaj kod onih koji se uspinju ljestvicama moći. S druge strane, manjak samopouzdanja značajno te ograničava u napredovanju (i životu općenito). Rješenje? ‘Self-compassion’ (samoopraštanje). Kada se dobro osjećaš u svojoj koži bez potrebe napuhavanja ega. Ljudi te vole. A i ti voliš sebe. Prihvaćaš se sa svim svojim manama.
Uspjeh nije rezultat jedne kvalitete, to je usklađenost između onoga što jesi i što odabireš biti. Prave vještine u pravoj ulozi. Dobra osoba u okruženju drugih dobrih osoba. Priča koja te povezuje sa svijetom na način koji te pokreće. Mreža prijatelja koji ti pomažu, posao koji uravnotežuje tvoju prirodnu introvertnost i ekstrovertnost. Stupanj samopouzdanja koji te tjera naprijed i uči te samoopraštanju.
I na kraju, jedino što stvarno vrijedi je tvoj odnos s drugim ljudima.
Kako vam se ovo čini? Što je vaša definicija uspjeha? Ima li veze s ičim gore navedenim?
