Hrvati vole aute. Pogotovo nove. No vole ih i drugi, po tome nismo nimalo posebni. Auto je, kažu, potreba. No, isto tako, on je i luksuz. Da je tome tako, potvrđuje se najviše u doba krize. Tada njegova nabavka odjednom postane sekundarna. Dobar nam je onaj naš stari. Ili nikakav. Čim malo provirimo iz recesije, prvi vijesnici proljeća su novi automobili. Nitko nije imun na to.
U Americi je broj auta na 1,000 stanovnika zapanjujućih 930. U San Marinu ih čak više no stanovnika. Prosjek EU je 468. Hrvatska je tu negdje, s 374 (vidi detalje ovdje).
Ako stavimo broj vozila u kontekst GDP-a (mjerenog paritetom kupovne moći – PPP) koji generiraju zemlje s kojima se najradije uspoređujemo, dobivamo ovu sliku (EU je bazna):
Broj vozila na 1,000 stanovnika u odnosu na GDP
| Zemlja | Broj vozila na 1000 | % | GDP per capita ($) | % | Diff % |
|---|---|---|---|---|---|
| USA | 930 | 199% | 59,501 | 192% | 6% |
| EU | 468 | 100% | 30,930 | 100% | 0% |
| Njemačka | 555 | 119% | 50,425 | 163% | -44% |
| Austrija | 550 | 118% | 51,936 | 168% | -50% |
| Italija | 625 | 134% | 39,499 | 128% | 6% |
| Slovenija | 531 | 113% | 36,566 | 118% | -5% |
| Srbija | 291 | 62% | 16,090 | 52% | 10% |
| Makedonija | 155 | 33% | 15,977 | 52% | -19% |
| Hrvatska | 374 | 80% | 25,807 | 83% | -3% |
| Mađarska | 338 | 72% | 31,561 | 102% | -30% |
| Bugarska | 443 | 95% | 23,207 | 75% | 20% |
| Rumunjska | 261 | 56% | 26,499 | 86% | -30% |
| Češka | 502 | 107% | 36,784 | 119% | -12% |
Hrvatska je u 2017. godini kupila oko 50 tisuća novih auta ili oko 15% više u odnosu na 2016. Otprilike 1/4 otpada na fizičke osobe. Osim novih, u zemlju je ušlo i 55 tisuća rabljenih. Većinom ‘dizelaša’ kojih se rješavaju oni bogatiji. Oni električni se još nisu ‘primili’. Da li je to znak izlaska iz recesije ili samo privid, vidjet ćemo. Kasnimo u svemu, jednako u prosperitetu kao i u krizi :)Hrvatski broj vozila po stanovniku je na 80% onoga tipičnog za EU. Naš je GDP pak na 83% prosjeka. To i nije tako loše ako se uspoređujemo s okruženjem. Iz ove analize iskaču posebice Bugari i Srbi Udio vozila u tim zemljama debelo je u nesrazmjeru s GDP-jem. Očito su spremni žrtvovati svoj standard zbog auta. U tom su pogledu, vrlo skromni Rumunji i Mađari.
Kupiti ili ne novi auto? Rabljeni? Trebamo li ga uopće?
Kupovina auta je, bez ikakve dileme, neisplativa investicija. Radi se o ulaganju u imovinu koja vremenom deprecira, odnosno, gubi na vrijednosti. Kupnja auta iznad naših mogućnosti može biti jedna od najpogubnijih financijskih odluka. Ipak, velik broj nas se upušta u tu avanturu potpuno nesvjesno takvih mogućnosti.
Osim kupovne cijene koja se često uzima kao jedini parametar, trošak posjedovanja vozila uključuje brojne skrivene i neskrivene troškove poput osiguranja, registracije, održavanja, goriva, parkiranja. Pa i svih ‘gadgeta’ koje nabaljamo u paketu. A ako je sve financirano kreditom, ogroman trošak kamate.
Cilj ovoga posta nije odgovoriti nekoga od kupnje, već radije osvijestiti što investicija ovog tipa može značiti za našu financijsku budućnost. Isto tako, pokušat ću vam približiti koliku vrijednost auta si možete priuštiti (svejedno novi ili rabljeni) obzirom na vaša primanja i visinu neto imovine.
Takvu informaciju nećete dobiti od auto kuća koje vam žele ‘utrpati’ auto, niti od banaka koje vam žele ‘prodati’ kredit. I svih onih popratnih uslužnih djelatnosti kojima je cilj na vama zaraditi. Njihov je jedini argument: ‘ JER VI TO ZASLUŽUJETE’.
Za početak malo statistike bitne za daljnju analizu:
- Automobili gube 25% svoje vrijednosti već u prvoj godini (praktično odmah po izlasku iz auto-kuće)
- Nakon 5 godina njihova vrijednost biva manja za oko 50%
- Nakon 10 godina vrijede jedva 25% originalne cijene
Ostale podatke za potrebe ove analize uzela sam odavde. Ideja je bila vidjeti, koliko nas stvarno košta kupnja novog vozila kada uključimo sve pripadajuće troškove.
Dakle, ukupni troškovi posjedovanja novog vozila (na primjer, jedan Renault Clio) na period od 10 godina nabavne vrijednosti od oko 100 tisuća kuna (ili oko 13 tisuća eura), pod sljedećim pretpostavkama:
- nije financiran iz kredita
- otkupne vrijednosti po isteku 10 godina u visini 25% kupovne cijene
- godišnjeg troška goriva, održavanja i registracije (pretpostavka 12k prijeđenih km) u iznosu od 13 tisuća kn (ili 1,7 tisuće eura) – nema uključenih izvanrednih troškova popravaka, parkinga i slično…
iznosi 27 tisuća eura (vidi izračun ovdje).
Ukoliko dodamo trošak financiranja (10 godina, 7.5% kamate + 1% naknade) iznos se penje na 33 tisuće eura.
Obično sve analize stanu na ovome. Konstatiramo kako je to veliki trošak (ili čak niti to), ali kako se događa u budućnosti, manje smo osjetljivi na posljedice. One dođu kasnije.
No, ključno je pitanje, možemo li si, obzirom na svoja godišnja primanja te akumuliranu neto imovinu priuštiti luksuz novog (ili rabljenog) automobila?
Ili još bolje, koju vrijednost automobila možemo financijski podnijeti bez da se odvedemo u financijsku propast?
Ako želimo saznati, postoji nekoliko metoda kojima se možemo poslužiti.
A) Visina godišnjih primanja (izvor: Financial Samurai)
Investicija u auto u odnosu na godišnja primanja prema definiciji autora:
- do 10%: heroj na putu u financijsku neovisnost
- od 11% do 25%: razuman potrošač koji prezire konzumerizam
- od 26% do 50%: na pravom putu, ali sigurno može bolje
- od 51% do 75%: očito želi raditi jaaako dugo
- od 76% do 100%: jako brine o imidžu i vrlo izgledno je u debelim dugovima
- preko 100%: visok rizik financijske propasti, ovisnik o potrošnji, treba pomoć
Kako bi to izgledalo u kontekstu hrvatskih neto plaća? Evo ovako (preračunato i u EUR):
Mjesečna primanja (HRK) 6,300 10,000 15,000 20,000 25,000
Mjesečna primanja (EUR) 840 1,333 2,000 2,667 3,333
Godišnja primanja (EUR) 10,080 16,000 24,000 32,000 40,000
10% 1,008 1,600 2,400 3,200 4,000
25% 2,520 4,000 6,000 8,000 10,000
50% 5,040 8,000 12,000 16,000 20,000
75% 7,560 12,000 18,000 24,000 30,000
100% 10,080 16,000 24,000 32,000 40,000
B) Pravilo 20/4/10 (Izvor: I Will Teach You To Be Rich)
Prema gornjoj tablici, da bismo si priuštili automobil u vrijednosti od 13 tisuća eura (primjer od gore), naša mjesečna neto plaća trebala bi iznositi barem 15-20 tisuća kuna. Lako si možete potražiti ili izračunati iznose sukladne vašim primanjima.
Autor ovog bloga, čiju knjigu sam komentirala ovdje, daje sve rašireniji model pristupa kupnji vozila. On bazično definira sljedeće:
- Morate osigurati depozit u visini 20% vrijednosti vozila (jer čim izvezete auto iz salona, njegova vrijednost ne smije biti manja od obaveze po kreditu)
- Period otplate kredita ne bi smio biti duži od 4 godine
- Ukupni troškovi posjedovanja vozila ne bi smjeli prelaziti 10% vaših ukupnih troškova (za podsjetiti se iz mojeg posta ovdje, udio troška prijevoza u Hrvata iznosi oko 13%).
U primjeru s početka, trošak posjedovanja vozila iznosio bi (pod istim pretpostavkama od gore) 26 tisuća eura, dok bi vaša neto mjesečna plaća trebala iznositi 16 tisuća kuna (ili oko 2,200 eura). Ukupan trošak je niži zbog kamate na kredit koja se plaća na kraći period (u ovom primjeru 4 godine u odnosu na 10 godina iz primjera ranije).
C) Pravilo 5% Neto imovine (izvor: Financial Samurai)
Postoje ljudi koji nisu više u radnom odnosu i ne generiraju prihode, ali su, kroz godine akumulirali značajan iznos neto imovine. Osim takvih, neto imovina je dobar benchmark i za sve nas ostale budući jasno pokazuje koliko svoje imovine smo spremni žrtvovati za auto. Pravilo kaže kako vrijednost vozila ne bi smjela prelaziti 5% . To bi izgledalo otprilike ovako (sjetite se primjera prosječne Hrvatice iz mog posta Kolika je tvoja očekivana neto imovina (ONI)?):
| Neto imovina (EUR) | EUR (5%) | HRK (5%) |
|---|---|---|
| 50,000 | 2,500 | 18,750 |
| 100,000 | 5,000 | 37,500 |
| 150,000 | 7,500 | 56,250 |
| 200,000 | 10,000 | 75,000 |
| 250,000 | 12,500 | 93,750 |
| 300,000 | 15,000 | 112,500 |
| 350,000 | 17,500 | 131,250 |
| 400,000 | 20,000 | 150,000 |
| 450,000 | 22,500 | 168,750 |
| 500,000 | 25,000 | 187,500 |
D) Pravilo oportunitetnog troška – izvor: Tetka 🙂
Da bi si priuštili auto u vrijednosti od 13 tisuća eura morali bismo, do trenutka kupnje, akumulirati oko 250 tisuća eura. Khm, khm…
Nakon svih ovih opcija, nameće se i ona zadnja. Treba li nam uopće auto? Odnosno, možemo li bez njega? Ako ne možemo, zašto ne možemo? Zbog stvarne potrebe ili statusa? Komfora? Osjećaja slobode? Vjetra u kosi?
Jer, ako smo svjesni kako je to neisplativa investicija, neovisno da li se radi o rabljenom ili novom vozilu, zašto emocije gotovo uvijek prevagnu?
Pravilo oportunitetnog troška zapravo nije nikakvo pravilo. Radi se jednostavnom izračunu koliko gubimo investiranjem u auto umjesto u nešto drugo. Pa se svakodnevno koristimo gradskim prijevozom, ponekad taxijem ili Uberom. Vozimo biciklom.
Tako bismo na primjer, ukoliko odustanemo od nabavke auta s početka priče, umjesto troška od 26-33 tisuće eura u sljedećih10 godina, a investiranjem razlike troška, zapravo zaradili 19 tisuća eura. Razlika između te dvije opcije je gotovo 50 tisuća eura. Siromašniji za 30 ili bogatiji za 20? Slobodan ili rob?
Možda alternativni prijevoz, na kraju krajeva, i nije tako loš?
Kupuješ auto by Tetka
