Total Money Makeover (Dave Ramsey)
Dave Ramsey, radio voditelj i svojevrstan financijski guru, autor jedne od najpoznatijih knjiga iz područja osobnih financija, Total Money Makeover. Ako poslušate audio izdanje iste knjige, mogao bi vas zasmetati pomalo patronizirajući ton pun kršćanske retorike. No, možda je upravo takav nasušno potreban onima koji ne razumiju jednostavnu poruku koju Dave želi poslati.
Autor zagovara tvrdnju, s kojom se u potpunosti mogu složiti, kako je upravljanje financijama samo 20% znanje, a 80% emocije. To objašnjava činjenicu kako često, i najpametniji među nama, rade glupe greške s novcem. Na racionalnoj razini svi mi manje-više znamo što treba s njim, no pitanje je što radimo u stvarnosti. I zašto.
Dave se često uspoređuje proces štednje sa skidanjem viška kilograma. Jedno se svodi na trošiti manje nego što zarađuješ, a drugo unositi manje kalorija u odnosu na ono koliko ih trošiš. U svojoj srži, isti proces. I jednako emotivan. Put do cilja jednako trnovit, dug i pun odricanja.
Druga stvar s kojom se slažem je gdje autor zagovara stav kako smo za svoje financijske probleme ili dileme najčešće sami krivi. Sigurno postoje, ali su rijetke, situacije u kojima je krivnja na nekom drugom (državi, poslodavcu, roditeljima ili okruženju općenito). Dok god ne prihvatimo odgovornost za svoj financijski život (a i ostali), teško ćemo u njemu pronaći mir.
Osobe u financijskim problemima to vrlo često poriču. Za razliku od debljine koja je svima očita, financijski problemi pojedinaca su stvari koje se odvijaju unutar četiri zida. Nemalo puta osobe koje izvana projiciraju blagostanje imaju ogromne financijske probleme baš upravo zbog slike o sebi koju žele stvoriti. Žive u fensi kvartovima, voze nabrijane aute, a u biti su u ‘g…do grla’. Kladim se kako svatko od nas poznaje par takvih u svom okruženju. Nešto poput fotošopiranih slika na Instagramu. U Americi je veliki broj istih završio na ulici s posljednjom financijskom krizom 2008, a tada se ta slika, koju su o sebi godinama gradili, urušila poput kule od karata.
DR nema dileme kad su u pitanju dugovanja, prema njemu svaki dug je ZLO. Iako se ovom stavu može puno toga prigovoriti, u slučaju financijskih neosvješćenih pojedinaca, on može biti spasonosan. Kultura dugovanja duboko je ukorijenjena u američki životni stil, a nama, koji smo skloni nekritički kopirati sve što od tamo dolazi, može biti duboko poučna. To se posebice odnosi na dugove po kreditnim karticama, tipičnom obliku zaduženosti američkih kućanstava. Dodala bih kako je kod nas to još i ‘dozvoljeni’ minus po računima koji funkcionira po istom principu i uz slične posljedice.
Ono na što je DR naročito ‘alergičan’ su kupovine potrošačkih dobara na rate, novih auta na kredit (pisala o tome ovdje) i sličnih ‘zamki’ kojima velik broj Amerikanaca, i ne samo njih, redovno upada. Porast gotovinskih kredita u Hrvatskoj u 2018 jasno ukazuje na povećano financiranje upravo ovakvih ‘potrošačkih izleta’.
Oni kojima se ova knjiga većinom obraća su ljudi koji su duboko u dugovima (ili su u njima bili) s malo fokusa prema onima koji takve probleme nemaju ili čak koriste dug kao ‘polugu’ u svojim investicijskim projektima.
Dave je poprilično rezolutan oko potrebe imanja zajedničkog kućnog budžeta u bračnom odnosu. To je tema koja zaslužuje poseban post pa ću je ‘parkirati’ dok ne dođe na red.
Daveove teze često su osporavane, ali im u njihovoj srži, nitko ne nalazi mane. Riješiti se dugova i štedjeti za starost tema je koja nema oponenata. Način postizanja tog cilja, koji je kod DR-a često dogmatičan, može biti, u nekim segmentima diskutabilan. Kao i tvrdnja o gotovo sigurnom prosječnom godišnjem rastu od 12% S&P 500 indeksa, ulaganjima u investicijske fondove kao pravom (i jedinom) ‘modelu’ (uz Roth IRA) i slično.
No, bez obzira na navedena ograničenja, DR je karizmatičan financijaš, koji ‘narodskim’ rječnikom širokim masama zaduženih ‘do grla’ pomaže osvijestiti probleme koje život u dugovima nosi.
‘7 Baby Steps’
U financijskim krugovima, DR je posebno poznat po takozvanih ‘7 dječjih koraka’ u upravljanju osobnim financijama. Evo kako ti, dječji koraci, izgledaju:
- Korak 1: Kreiraj ‘krizni’ fond od 1,000 dolara/eura
- Korak 2: Otplati dugove (‘debt snowball’)
- Korak 3: Kreiraj crni fond u vrijednosti od 3-6 mjeseci troškova
- Korak 4: Investiraj u svoju mirovinu
- Korak 5: Osiguraj obrazovanje svojoj djeci
- Korak 6: Otplati svoj dom
- Korak 7: Daruj
Vrlo jednostavan koncept, razlomljen u 7 malih, dječjih koraka koje je potrebno ostvarivati redoslijedom jedan po jedan kako bi se došlo do konačnog cilja – života u blagostanju bez dugova.
Na intuitivnoj razini, podržavam ovakav tip razmišljanja kod osoba koje muku muče s dugovima. Njima je često potreban ‘recept’ ili formula koju će slijepo slijediti jer od šume informacija često ne mogu razaznati bitno od nebitnog.
Prvi korak, kreiranje takozvanog ‘kriznog’ fonda u iznosu od tisuću dolara/eura trebao bi osigurati pokriće potpuno neočekivanih troškova, medicinskih problema, popravaka i slično. To su one situacije u kojima ljudi najčešće posežu za minusima ili kreditnim karticama. To nisu situacije poput odlaska na skijanje, kupnje knjiga za školu ili božićnih poklona zbog kojih naši zemljaci često posežu u minuse. Radi se o pravim, kao što sama riječ kaže, nepredviđenim okolnostima koje traže hitno financijsko rješenje. Dave je ovdje nepokolebljiv i kreiranje ovog fonda gleda kao ‘make or break’ cijelog koncepta. Uštedi, zaradi, prodaj višak, uglavnom, napravi sve što je moguće kako bi stvorio ovu rezervu.
Drugi korak je čuveni ‘debt snowball‘, najmukotrpniji korak u cijelom konceptu koji traži potpunu predanost, te krajnje skroman život pun odricanja. No, nagrada je život bez dugova.
Prije svega, potrebno je popisati sve dugove, redoslijedom od najmanjih do najvećih. Zatim, ‘snowball’ metodom ubrzano vraćati dugove upravo tim redoslijedom (neovisno o visini kamate). Platiti minimum duga po ostalim stavkama, a sav višak uložiti u otplatu najmanjeg duga s liste. Ovaj koncept doživio je puno kritika no DR je beskompromisnog stava: psihološki moment rješavanja dugovanja jednog po jednog s liste vrijedniji je od financijskog efekta. Za osobe koje grcaju u dugovima, rekla bih vrlo praktičan i mudar savjet.
Najteži dio ove metode odnosi se na sljedeće – dugove treba otplatiti u periodu od maksimalno 18 do 20 mjeseci (uz izuzetak stana/kuće za život). Sve ono što se ne uspije otplatiti u tom periodu – automobil, jahta ;)? ide na bubanj. Teško za progutati, no nemilosrdna otplata dugova ne ostavlja mjesta pregovorima. Nekretnina u kojoj živiš izuzeta je iz ovoga osim ako troškovi njenog korištenja prelaze 45% tvojih mjesečnih primanja. Tada je potrebno dobro razmisliti o daljnjoj strategiji (ne nužno prodaji). Očito je vrijednost nekretnine koju si si priuštio značajno iznad tvojih mogućnosti (o tome sam pisala ovdje).
Kako bi se ovaj korak mogao realizirati, Dave predlaže sve moguće opcije – zarađuj ‘sa strane’, radi prekovremeno, prodaj sve što je višak. Uglavnom, ubrzaj koliko je god moguće ovaj bolan proces. Kontroverzan dio prijedloga (a tiče se Amerikanaca) je kako, dok ne otplatiš dugove trebaš obustaviti i svoje doprinose u mirovinsko osiguranje. Zbog specifičnosti američkog sustava (mečiranje poslodavaca), puno autora smatra ovo pogrešnim, no kod nas to nije toliko problematično jer se može raditi isključivo o smanjenju kontribucija u treći mirovinski stup dok su ulaganja u drugi obavezna kroz izdvajanja iz plaće.
Treći korak ‘mejkovera’ je kreiranje pravog crnog fonda. Radi se o iznosu koji pokriva 3 do 6 mjesečnih troškova života. Dave smatra kako kupnja stana ne bi trebala nikako prethoditi bilo kojem od tri navedena koraka, pa tako niti ovom. Ovaj novac treba biti relativno dostupan (ali ne na redovnom računu jer je rizik za njegovim posezanjem visok), odnosno, uložen u obliku u kojem se može brzo do njega.
Četvrti korak odnosi se na investiranje u mirovinu. Prema njegovoj preporuci, za taj tip štednje potrebno je izdvajati do 15% godišnje plaće. Iznosi preko toga trebaju ići u obrazovanje djece i/ili prijevremenu otplatu doma. Pomalo kontroverzan limit, no u svakom slučaju, 15% nije mali iznos i veliki broj Amerikanaca (a i naših) nije ni blizu tome iznosu.
Peti korak: Financiranje školovanja djece. Tipično američki problem zbog kojih oni koji su završili školovanje često godinama i godinama nakon otplaćuju skupe školarine. Kako je Dave protiv kredita, njegova sugestija odnosi se na štednju unaprijed te studij uz rad. Nikako kreditiranje.
Šesti korak ili otplata doma u kojem živiš. Sugestija je kako ga treba otplatiti što je moguće prije, pri tome uzeti maksimalno 15-godišnji kredit ili što prije refinancirati onaj duži, a još bolje kupiti kešom. Po ispunjenju pet prethodnih koraka, ovaj treba biti prioritet. Opet dobar prijedlog za manje sofisticirane ulagače, ne nužno dobar za sve.
Sedmi korak dolazi nakon svega, kada otplatimo svoj dom i uštedimo za mirovinu. Tada i tek tada, dobivamo mogućnost ulagati u sitne užitke. A ono što DR u tom trenutku najviše zagovara je – darivanje. To je dio s kojim se nitko ne može ne složiti.
Ukratko, ukoliko ste u dugovima do grla, sram vas je i priznati, odlučili ste promijeniti stvari u životu na bolje, riješiti se tereta, uštedjeti za starost i biti financijski sretna i neovisna osoba, ovo je, vrlo izgledno, prava knjiga za vas.
Najteži korak je onaj prvi, priznati sebi kako je vrijeme za promjenu. Nakon toga stvari idu, iako teško, zapravo lagano. Poput kugle snijega koja se valja nizbrdo.
