Jedna od informacija koja mi često uzme pozornost tiče se prosječnog povrata kojeg običan, takozvani ‘mali ulagač’, ostvaruje u odnosu na pojedine klase imovine. To najbolje ilustrira donji graf J.P. Morgana (u pregledu je uzet period od posljednjih 20 godina, od 1999 do 2019. godine).
Kako je moguće da mali ulagači toliko zaostaju u svojim prinosima u odnosu većinu imovinskih klasa? Kada se u obzir uzme i inflacija, radi se o realnom povratu od jedva 0,3%. Što to mi, mali investitori, krivo radimo?
Prije no što krenem u seciranje naših investicijskih navika, možda riječ-dvije o prezentiranim investicijskim klasama i indeksima koji ih predstavljaju u ovoj analizi.
- REIT (FTSE Nareit All Equity REITs) – radi se o indeksu koji prati američke komercijalne nekretnine
- High Yield (Bloomberg Barclays Global HY Index): indeks koji prati korporativne obveznice očekivanih visokih prinosa, ali niskog kreditnog rejtinga (niže od BBB prema S&P ili Baa3 prema Moodyju)
- Small Cap (Russel 2000): prati oko 2.000 američkih kompanija niske tržišne kapitalizacije
- EM Equity (MSCI EM): prati velike i srednje velike kompanije (prema tržišnoj kapitalizaciji) kroz 26 tržišta u nastajanju (EM). Sastoji se od oko 1,400 dionica i pokriva oko 85% tržišne kapitalizacije u svakoj od zemalja.
- S&P 500 (SPX): indeks koji često spominjem na ovom blogu, prati 500 najvećih američkih kompanija prema tržišnoj kapitalizaciji
- DM Equity (MSCI EAFE): prati velike i srednje velike kompanije (prema tržišnoj kapitalizaciji) kroz 21 razvijena tržišta diljem svijeta, bez SAD-a i Kanade. Sastoji se od oko 900 dionica i pokriva oko 85% tržišne kapitalizacije u svakoj od zemalja.
- Commodity (Bloomberg Commodity Index): indeks koji prati cijene futuresa (budućnosnica) na robe (nafta, plin, kukuruz, soja, aluminij, cink itd). Niti jedna od roba ne čini više od 15% indeksa i niti jedan sektor ne čini više od 33% indeksa.
- Bonds (Bloomberg Barclays U.S. Aggregate Index): predstavlja srednjeročne kroporativne i državne obveznice na američkom tržištu. Smatra se indeksom koji se često koristi za mjerenje cijelog američkog tržišta obveznica
- Homes: kretanje medijana prodajne cijene nekretnina
- Cash (Bloomberg Barclays 1-3m Treasury): mjeri prinos američkih trezorskih zapisa od jednog do 3 mjeseca
- Inflation (CPI): mjeri kretanje cijena potrošačkih dobara
- 60/40 portfolio: 60% S&P 500 Index and 40% Bloomberg Barclays U.S. Aggregate Index. Isto se odnosi i na portfelj 40/60 samo s obrnutim omjerima.
Kada pogledate prinose u zadnjih 20 godina, sigurna sam kako dosta toga može iznenaditi. Što se tiče REIT-a, obzirom kako svake godine distribuiraju od 70-90% profita u obliku dividendi, nama nisu pretjerano atraktivni dok se sa SAD-om ne sklopi ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja pa stopa poreza padne s današnjih 30 na recimo 15%. Zanimljivo je kako prosječan prinos S&P 500 indeksa je tek oko 1-1,5% veći od balansiranog i puno manje rizičnog 60/40 ili čak 40/60 portfelja.
Da ste početkom ove godine imali 100 tisuća (dolara, eura ili kuna svejedno) uložene u S&P 500 u odnosu na portfelj 60/40 i 40/40 puno manje biste se živcirali u ožujku 2020. godine, a krajem rujna bi čak bili i bolji.
No, vratimo se originalnoj temi, zašto mali ulagač ostvaruje niske prinose, gotovo sve imovinske klase fino zarađuju?
Zašto ‘mali ulagač’ zarađuje daleko ispod prosjeka?
Istraživanje na tu temu redovito radi kompanija Dalbar Inc. koja proučava ponašanje investitora te prati njihove povrate na investicije. Uglavnom, zaključak njihova istraživanja je kako prosječan investitor trguje na osnovu emocija pri čemu često donosi pogrešne investicijske odluke.
Dvije tipične reakcije bile bi:
Kupnja na vrhu, prodaja na dnu
Svako istraživanje do sada pokazuje kako, kada tržište raste, prosječan investitor više ulaže. Kada tržište počne padati, on prodaje. Ako to usporedimo sa šopingom, to bi bilo otprilike kao da jurimo kupiti neki komad odjeće samo kad mu cijena raste, a zaobilazimo kada cijena pada. Ovo iracionalno ponašanje u investiranju ima viosku cijenu.
Pretjerano reagiranje
Bez obzira da li se radi o dobroj ili lošoj vijesti sa tržišta, u stanju smo pretjerano reagirati. Najgore vrijeme je u doba kada smo najranjiviji: pred mirovinu ili kada ekonomija, kao što to sada slučaj, posustaje. Pri svemu tome nas obuzima i zlo zvano pretjerana samouvjerenost.
Kako se protiv toga boriti?
Najbolje što možeš učiniti je ne reagirati – ako je tvoj portfelj dugoročan, kratkoročne poremećaje na tržištu najbolje je ignorirati. Odredi svoju investicijsku strategiju, redovito ulaži (u indeksne fondove) i gledaj kako se tvoji prinosi kroz godine akumuliraju.
ŽELIŠ ZAPOČETI UPRAVLJATI SVOJIM FINANCIJAMA I NAUČITI INVESTIRATI?
Prijavi se na jednu od 4 radionica:
- Modul 1: Jesi li financijski fit?
- Modul 2: Temeljna radionica o investiranju
- Modul 3: Fundamentalna analiza
- Modul 4: Tehnička analiza
Više detalja možeš naći OVDJE.
