Sigurna sam kako svaki put kad zakoračite u banku i sretnete svoga osobnog bankara/icu, dobijete neki ‘dobar’ investicijski savjet. No, prije no što išta potpišete, razmislite dvaput. Banke su, pogotovo u zadnjih nekoliko godina postale ‘one-stop-shop’ za velik broj naših financijskih potreba. Istovremeno, za velik broj takvih usluga ne samo da nisu kvalificirane, nego su i u očitom sukobu interesa.
Bankovni zaposlenici sve se više obučavaju za klasičnu prodaju i, osim standardnih usluga otvaranja tekućih i štednih računa, sve ‘agresivnije’ nude gotovinske kredite i savjete kako uložiti vašu životnu ušteđevinu.
Međutim, kvaliteta i raznolikost investicijskih proizvoda koje nam nudi naša lokalna banka je vrlo limitirana, njihove preporuke obično vode ka visokim naknadama i, unatoč percepciji, takva investiranja nisu zaštićena EU sustavom osiguranja depozita (do iznosa od 100,000 eura) kao što možda neki pretpostavljaju.
Investicijski ‘savjeti’ koje dobivate u bankama gravitiraju prema samo nekim vrstama imovine, većinom otvorenim investicijskim fondovima (OIF) ili osiguravateljskim proizvodima kojima upravljaju s bankom povezani upravitelji fondova. Banka zarađuje na provizijama preusmjeravajući vašu ušteđevinu u točno određene fondove. Malo je reći o kakvom se konfliktu interesa ovdje radi. Sigurna sam kako vam osobna bankarica u vašoj banci nije nikada nudila fondove povezane s drugim bankama, ili? Osim toga, vrlo često se radi o preporukama o investiranju u instrumente vrlo visokih naknada za upravljanje, često 2-4% godišnje što opet, vlasnicima grupacije, donosi ogromne zarade.
Na stranu i činjenica kako većina osobnih bankara malo ili išta suštinski zna o tipu fonda ili osigravateljskom proizvodu u koji preporuča uložiti vašu ušteđevinu. U što ulažu ti fondovi, koji su prinosi i/ili rizici te slično. Iznenadila bih se kada biste mi rekli suprotno.
Nedavno sam čula kako u nekim našim bankama osobni bankari nude refinanciranje stambenih kredita gotovinskim (uz znatno višu kamatnu stopu), kako bi se ‘skinuo’ zalog s nekretnine i korisniku omogućilo dodatno zaduživanje?! Ne zvuči mi kao koristan financijski savjet.
Zašto se sve to događa? Banke nastoje što više nadoknaditi pad profitnih marži nastalih kao posljedica sve nižih kamatnih stopa. Nuđenjem investicijskih savjeta one popravljaju svoju ‘krvnu sliku’, a sve preko ‘leđa’ svojih vjernih klijenata. Sva sreća, čini se kako, bar za čitatelje moga bloga nema previše dileme: oni se u investicijskim savjetima ne oslanjaju na svoje osobne bankare. Rekla bih kako znaju bolje (vidi rezultate ankete dolje).
I za kraj, da me se krivo ne shvati, nemam ništa osobno protiv osobnih bankara. Oni zarađuju svoje plaće najbolje kako umiju, jednako kao i svi mi. Apeliram jedino na vlastitu prosudbu o kvaliteti onoga što čujemo i vidimo.
