Treći stup je najbolji? (dio 1)

Ne ‘sumljam’ u riječi hrvatskog ministra, nije to moj stil 😉  jer čovjek se nesumnjivo, kako to kod nas biva, predanim radom i zalaganjem uzdigao do trenutnih političkih visina.  Te odlučuje o mojoj i vašoj budućnosti. Koja nije ni krajem njegova mandata, nego mandata i mandata njegovih nasljednika. Zato ipak, ne zamjerite, zeru skepse.

Možda je treći stup najpovoljnija štednja u Hrvatskoj, a možda i nije. Kako kaže jedan moj frend, šanse su fifty-fifty 🙂

Budući nemam drugih primjera osim svoga (jeste li i vi voljni podijeliti svoje brojke?), odlučila sam provjeriti da je tome stvarno tako na svojoj koži.

No prije samih izračuna, pokušat ćemo, za zagrijavanje, razumjeti što je treći stup, kako funkcionira, kome je namijenjen i tko od njega ima (ili bi trebao imati) najviše koristi.

U RH postoje ‘tri stupa’ mirovinskog osiguranja (oni koji o ovome sve već znaju neka slobodno preskoče) pomalo konfuznih definicija:

Prvi stup je obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, obvezan je za sve zaposlenike i za njega se po sili zakona izdvaja 15% bruto plaće. Ta sredstva koriste se za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika.

Drugi stup temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji drugih 5% mirovinskih doprinosa iz plaće. Obvezno je za sve osiguranike mlađe od 40 godina .

Treći stup je dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. 

Dakle, treći mirovinski stup je, ukratko, još jedan oblik štednje za mirovinu. Za razliku od prvog i drugog (budemo vremenom i njima), u treći sami birate želite li ući ili ne.

Fondovi u trećem mirovinskom stupu

U trećem mirovinskom stupu postoje dvije vrste mirovinskih fondova – otvoreni i zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi (DMF).

• Otvoreni – namijenjeni su štednji svih građana s prebivalištem u Hrvatskoj
• Zatvoreni – namijenjeni isključivo zaposlenicima poslodavca koji je osnivač fonda, odnosno članovima udruge koja je osnovala fond radi štednje svojih članova (tipa sindikati).

I u otvorenim i u zatvorenim dobrovoljnim fondovima država uplatom iz proračuna potiče mirovinsku štednju (tzv. državna poticajna sredstva ili DPS), a članovi zatvorenih fondova imaju mogućnost i dodatnih poticaja koje uplaćuje poslodavac ili udruga koja je pokrovitelj fonda. Obično je cilj poslodavaca dodatno nagraditi zaslužne djelatnike i/ili osigurati njihov ostanak u kompaniji.  Nadalje, naknade za upravljanje takvim fondovima su često niže u odnosu na one otvorene, a poslodavci imaju pravo i na poreznu olakšicu do iznosa od 6,000 kuna godišnje na uplate u fond za svoje zaposlenike.

Trenutno u nas ima osam otvorenih DMF-ova koji upravljaju s 4.1 mld kuna, odnosno oko 547 milijuna eura (podaci preuzeti s HrPortfolio i HANFA-e) te broje ispod 300 tisuća članova.

Zatvorenih DMF-ova ima dvadeset (vidi Hanfa), a otvorili su ih kompanije tipa Ericsson, HEP, Vip (danas A1), ZABA, Nestle, Pošta, Dalekovod itd, te razni sindikati (željezničara, cestara itd.). Krajem rujna 2018, zatvoreni fondovi brojali su oko 40 tisuća članova te upravljaju neto imovinom u vrijednosti od oko 900 milijuna kuna (cca 120 milijuna eura).

U nastavku pišem isključivo u kontekstu otvorenih mirovinskih fondova, odnosno onih u kojima svatko od nas može biti član.

Koje su karakteristike trećeg mirovinskog stupa?

• u njega uplaćujete kada, kako i koliko možete (uplate na vaš račun mogu stizati i od drugih osoba)
• uloženi novac se kapitalizira (kroz prinos koji ostvari fond)
• ne postoji dobna ili bilo kakva druga ograničenja za članstvo u fondu (možete, na primjer, ulagati u fond u ime svoje maloljetne djece)
• na godišnji ulog dobivate državna poticajna sredstva iliti DPS (dok ih ne ukinu)
• sva uplaćena sredstva su isključivo vaše vlasništvo, ona se nasljeđuju i nisu predmet potencijalnih ovrha, ne mogu se dati u zalog, niti prenijeti na drugu osobu
• ukoliko za vas uplaćuje vaš poslodavac, one su mu porezna olakšica (do iznosa od 6,000 kuna godišnje)

‘Jedino’ ograničenje to što svoja sredstva možete koristiti tek nakon navršene 50-te godine života. Kažem jedino ako ne računamo ograničenja zvana ‘kako do moje love’? te kojekakve naknade. Ako je za vas uplaćivao poslodavac, pri isplati ćete biti dužni platiti porez na dohodak od 12% i pripadajući prirez (tipa Zagreb 18%).

Ima li negativnih strana?

Rekla bih, pokoja. Na primjer:

• sulude naknade za učlanjenje u fond
• sulude izlazne naknade
• suluda godišnja naknada za upravljanje
• suluda godišnja naknada depozitaru tj. banci
• sulude naknade pri isplati mirovina (kad jednom dočekate 50-tu) te
• upitna strategija ulaganja

Dakle, mudrost ulaganja u treći mirovinski stup svodi se na državna poticajna sredstva (DPS), strategiju ulaganja (čitaj: prinose) te kojekakve naknade koje društvo za upravljanje naplaćuje.  A za razumjeti kolike su one, kada se primjenjuju i u kojim iznosima, očito traži puno više od zdravog razuma i bazičnog nivoa financijske pismenosti koju sam smatrala kako posjedujem. Razina netransparentnosti je zapanjujuća.

Nema druge nego secirati jednu po jednu stavku. Krenimo redom.  Primjere koje izlažem u sljedećem postu ticat će se dva najveća DMF-a: AZ Profit (kojemu sam član) te Raiffeisen DMF.

A na kraju svega, pogledat ćemo ima li, nakon što se svi namire, ikakvog prinosa za nas?

Štedite li u trećem mirovinskom stupu? Koliko dugo? Znate li koji je prinos te kolike naknade plaćate? Znate li kada i kako možete do svoje love? Ako ne, čitajte me uskoro.

Napomena: od početka 2019 na snagu stupaju izmjene Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima (DMF), a koje su to promjene pišem ovdje.