Ulaganja mirovinskih fondova u start-upove: Ludost ili genijalna ideja? Plan je da se mirovinskim fondovima omogući ulaganje oko 100 milijuna kuna, odnosno do 0,2 posto vrijednosti imovine fondova A kategorije koji veći dio portfelja ulažu u dionice (pa su i najrizičnija kategorija mirovinskih fondova) i do 0,1 posto imovine iz B fondova u kojima štedi najveći broj osiguranika. Od 100 investicija u startup, njih 90 propadnu u prvoj godine. Od preostalih 10, osam ih propadnu nakon dvije do tri godine, a eventualno dva startupa dođu u fazu održivog poslovanja. Mirovinski fondovi su, naravno, oduševljeni idejom. Oni, naravno, ne snose nikakav rizik, dok su naši novci u pitanju. Imam ozbiljan problem s ovakvim strategijama. Fond menadžeri koji nemaju pojma o start-upovima (a upitno je i znanje upravljanja fondovima) ulagali bi u najrizičniji mogući model. Još jedan ‘rulet’ s našim novcima za mirovine? Naravno da je ludost.
Gotovo sedam milijuna građana Njemačke je prezaduženo, 19.000 više nego u prethodnoj godini. Ovo su podaci aktualne studije o zaduženosti piše Deutche Welle. Kako je to moguće u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta? Ljudi u pravilu postaju prezaduženi u nekoj kriznoj situaciji: plaća koja odjednom izostaje, razvod ili iznenadna bolest. Ljudi, koji su se zadužili, šute iz srama. I onda čine apsolutno besmislene stvari: ‘Kako susjedi ne bi primijetili ništa auto se ne prodaje iako bi se trebao. I zato se ne plaća stanarina. A onda tim ljudima bude otkazan stan. No auto je još uvijek tu!’
U Hrvatsku je u 2017. godini poslano preko milijardu eura, čak tri puta više novca nego 2016. godine. Tu smo u samom vrhu EU. Baš kao nekad u Jugoslaviji, gastarbajteri izdržavaju ili potpomažu svoju rodbinu. No, za Jugoslaviju je ekonomska migracija bila dobra vijest. Zemlja je imala višak radne snage i tako je smanjivala nezaposlenost, emigranti su slali devize koje su bivšoj državi bile potrebne. Ali što to znači za današnju hrvatsku ekonomiju? U kratkom roku ima pozitivni učinak. Prema prof. Ivanov s Ekonomskog fakulteta (vidi ovdje), ‘stope rasta hrvatskog BDP-a bile bi znatno niže, a razmjeri siromaštva znatno veći, da iseljena Hrvatska ne šalje novac članovima obitelji i da iseljenici ne troše dio inozemnih zarada tijekom godišnjeg odmora provedenog u Hrvatskoj. Međutim, dugoročno djeluje na snižavanje potencijalne stope rasta BDP-a, nema novih investicija, demografska slika je iz godine u godinu sve lošija, a mirovinski i zdravstveni sustavi pucaju po šavovima. Pri tome novih produktivnih ulaganja neće ni biti ako se domaće tržište stalno sužava – smanjenjem broja stanovništva koje živi, troši i privređuje u zemlji’.
Tko su najbogatiji Slovenci? Ukupna vrijednost imovine 100 najbogatijih Slovenaca iznosi 5,7 milijardi eura i veća je za 10 posto nego lani, pokazuju procjene revije Menager. Peti put uzastopce titulu najbogatijih sa 689 milijuna eura osvojili su supružnici Iza i Samo Login, osnivači i većinski vlasnici tvrtke za razvoj mobilnih aplikacija Outfit7, koji su lani dobili najveći udio utrška od ukupno milijarde dolara, za koliko je tvrtka prodana azijskom konzorciju. Drugi na listi je je osnivač tvrtke Studio moderna Sandi Češko s 334 milijuna eura, poznat po madracima Dormeo i drugim proizvodima u teleprodaji, a na trećem Marko Pistotnik, još jedan od bivših vlasnika Outfita7, s 210 milijuna eura. U ukupnoj vrijednosti imovine sto najbogatijih Slovenaca četvrtinu čine sredstva koja su dobili prodajom tvrtki.
Prosječno se po svakom stanovniku Hrvatske baci 90 kilograma hrane godišnje, a da bi se to promijenilo treba pojednostaviti zakon, riješiti pitanje odgovornosti za doniranu hranu, uspostaviti banku hrane radi lakše i učinkovitije distribucije donirane hrane u sve dijelove Hrvatske, uvesti jedinstveno tumačenje oznake ‘najbolje upotrijebiti do’, poručila je HGK. Kao prvi korak su proizvođačima hrane i korisnicima predstavili platformu za doniranje hrane koja bi trebala proraditi iduće godine.
Sve tranzicijske zemlje imaju veći gospodarski rast od Hrvatske, pogotovo od početka prethodne ekonomske krize. Jedna od razlika je postojanje, odnosno nepostojanje ovakvog drugog stupa. Duboko sam uvjeren da je mirovinska reforma iz 2002. najveća tranzicijska pogreška i uzrok mnogih današnjih i budućih nevolja. Konkurira joj jedino monetarna politika kaže prof. Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta. Do danas je direktni tranzicijski trošak mirovinskog sustava i uvođenja drugog stupa blizu 100 milijardi kuna, koliko je ugrubo uplaćeno obveznim mirovinskim fondovima, a njihova neto imovina je nešto preko 91 milijardu kuna. Znači, budući umirovljenici već će dobiti manje nego što je država za njih uplatila. Iluzija obveznika drugog stupa o njihovom novcu na računu u obveznom mirovinskom fondu treba potpuno nestati. Svima mora biti jasno da na njihovom računu u obveznom mirovinskom fondu nema nikakvog novca, već najvećim dijelom samo obećanje države da će toliko novca u trenutku njihovog umirovljenja uplatiti u privatno mirovinsko osiguravajuće društvo koje postaje njegov vlasnik. I tako iz generacije u generaciju, imat ćemo novi nakaradni sustav međugeneracijske solidarnosti, mnogo skuplji od dosadašnjeg, pri čemu ogromnu korist ima samo privatna mirovinska industrija. Pritisak interesnih skupina danas je veći nego ikad, a mainstream mediji su glavna transmisija.
Kupnja novog automobila najgora je odluka koju možete donijeti. To je izrekao financijski stručnjak David Bach, jer smatra kako niti jedna druga investicija ne jamči toliki gubitak vrijednosti.“Kakvog smisla ima kupiti nešto što već nekoliko minuta nakon kupnje gubi najmanje 20 posto vrijednosti, a u sljedećih pet godina prosječan pad vrijednosti automobila iznosi čak 60 posto?” – pita se David Bach te dodaje – “Kad nešto otplaćujete u ratama gubite osjećaj ukupne vrijednosti investicije. To je potpuno pogrešno. Uvijek trebate gledati na kupnju automobila kroz ukupnu cifru pa kad na to dodate troškove održavanja, osiguranja, kamate i ostalog vrlo brzo dolazite do zaključka kako je kupnja novog automobila financijski promašaj.” O tome sam i sama pisala u u postu Automobil – potreba ili luksuz?.
