“Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« (Mt 25, 14-30)
Sigurna sam kako vas ova bibilijska priča nije mimoišla. Meni jedna od onih koje su se najviše urezale u pamćenju. Sjećam se još kako sam ju, onako mala, slušala i razmišljala o tome kako se to ‘talenti’ daju zakopati u zemlju? Naravno, tada nisam znala kako se radi o novcu, a zapravo, sada znam kako sam svo vrijeme bila u pravu.
Talenat je drevna jedinica mjere, a vrijedio je gotovo dvadeset godina rada prosječnog čovjeka. U današnjim novcima, odnosno hrvatskoj prosječnoj plaći, jedan bi talenat vrijedio oko 200 tisuća eura (6,300 kn ili 840 eura x 12 mjeseci x 20 godina). Dva talenta su tome sukladno 400 tisuća, a 5 njih – milijun. U svakom slučaju, nemali iznosi i u biblijskom i u današnjem smislu.
Ovo je dakle, priča o novcu koja to nije. Talenti su, zapravo, božji darovi koje, sukladno svojim sposobnostima, dobivamo na raspolaganje. Bili vjernici ili ne, priča o talentima priča je o našoj svakodnevici. Ne rađamo se istih sposobnosti, niti jednakih životnih šansi (netko dobiva pet, a netko samo jedan talenat). No pitanje je što radimo s ono malo ‘šansi’ koje imamo?
Nevaljali sluga svoje je talente zakopao u zemlju. Bio je toliko lijen da ih čak nije odnio ni u ‘novčara’ te na njima zaradio kamatu. On nije izgubio gospodarev novac, ali je protraćio mogućnost njegova umnožavanja. I takvog, lijenog i beskorisnog, gospodar odbacuje. Njegov jedan jedini talent predaje onom koji ih ima 10.
Ako preselimo ovo u domenu drugih ‘darova’ koje stječemo rođenjem – koliko njih umnožavamo, a koliko ih ‘zakapamo’ u zemlju?
Preostala dvojica sluga, jednako nejednakih startnih pozicija, pohvaljeni su za svoju vjernost. Oni nisu konkurentni jedan drugome, uspjeh jednoga ne umanjuje uspjeh drugoga upravo zbog takvih, različitih početaka. A nagrada koju primaju jednako je vrijedna. Neodgovoreno ostaje pitanje kako bi ‘gospodar’ gledao na njihove pothvate u slučaju da su izgubili povjerene im talente? Budući ih on hvali za njihovu vjernost, a ne za umješnost, rezultat njihova rada manje je bitan od truda koji su uložili.
Sjetimo se ovog Božića svih talenata koje nam je Bog (viša sila, genetika ili što god vjerovali) dao. Što radimo s njima? Kako ih umnožavamo? Zakapamo ih u zemlju ili ‘oplođujemo’? Čeka li nas ‘radost’ ili ‘plač i škrgut zubi’?
Promijenimo ono što možemo promijeniti. Sretan vam Božić dragi moji!
