Sasvim slučajno, na jednom ručku s kolegom, pričamo o Revolutu, mobilnoj banci registriranoj u UK. Ispalo je kako nekolicina frendova (većinom onih na ‘privremenom radu’ u inozemstvu također koristi njihove usluge. Kako se grozim visokih naknada koje godinama ‘drapaju’ lokalne banke, odlučila sam o tome nešto više istražiti te podijeliti s vama.
Mobilne banke više nisu samo trend u modernom bankarstvu. Koliko ih ozbiljnima doživljavaju veliki ‘igrači’ još je nejasno, no čini se kako se radi o nezaustavljivom valu koji će mnoge od postojećih ‘bricks & mortar’ banaka zateći potpuno nespremnima. Nešto poput Amazona u svijetu maloprodaje. I ne mogu reći kako mi ih je žao.
Za razliku od tradicionalnih banaka, FinTech poslovni modeli baziraju se na ‘tankim’ organizacijskim strukturama, bez basnoslovno skupe mreže poslovnica niti zastarjelih IT sustava. Ukratko, tehnološke inovacije im omogućavaju svojim klijentima ponuditi više kamatne stope, niže transakcijske naknade te usluge deponiranja novca.
Ove banke izdaju ‘opipljive’, internacionalno priznate debitne kartice (Mastercard, Visa) te nude besplatne usluge podizanja gotovine na bankomatima širom svijeta.
Kao i svima, odmah mi se nametnulo pitanje sigurnosti cijelog sustava. One najveće među njima licencirane su i autorizirane za bankovno poslovanje od strane relevantnih financijskih ustanova, što ukratko znači kako moraju poštivati iste standarde kao i tradicionalne banke.
U fokusu su mi bile dvije najveće europske FinTech mobilne banke – Revolut i N26. I dok je Revolut dostupan u Hrvatskoj, N26 još uvijek ne iako je u siječnju ove godine pretekla upravo Revolut na listi najvećih u Europi. Umjesto Hrvatske, N26 se fokusirao na UK i USA, što im sigurno nije za zamjeriti. No, budući nam još nisu dostupne njihove usluge (osim susjedima Slovencima), ovdje ću se pozabaviti samo Revolutom.
Kako je nastao Revolut?
Revolut su sredinom 2015. godine u Londonu osnovali Nikolay Storonsky (bivši trejder derivatima u Lehman Brothers te Credit Suisse-u) te Vlad Yatsenko (bivši software developer u Credit Suisse i Deutsche Bank).
Pomalo paradoksalno, svojevrsnu revoluciju bankarstva u Europi donose ljudi potekli iz velikih ‘sustava’, propalih investicijskih banaka, dobro upoznati s gramzivim poslovnim modelima svojih bivših poslodavaca.
Nikolay je ideju o osnutku on-line banke dobio nakon što je godinama plaćao enormne transakcijske troškove na svojim čestim putovanjima u inozemstvo. Kako ga je to počelo ozbiljno živcirati (a koga ne), a i vidio je odličnu poslovnu priliku, osnovao je, s bivšim kolegom iz CS-a, Revolut. Tri godine kasnije, banka je dosegla tržišnu valuaciju od 1.7 milijarde dolara. Danas navodno broje gotovo 3 milijuna korisnika.
Što smo dobili s Revolutom?
Otvaranje računa je doista proces od par minuta (naravno, prvo morate ‘skinuti’ aplikaciju). Ukoliko ga želite koristiti samo za on-line plaćanja, nije vam potrebna njihova fizička kartica. (bezkontaktna Mastercard ili Visa). No, obzirom kako je zaprimanje kartice svojevrsna potrošačka fantazija, svakako preporučam uzeti i njen materijalni oblik. Minimalni iznos koji trebate prenijeti na svoj novi račun je 10 eura. Dostavu kartice platit ćete 6 eura, no kako cijelo vrijeme iskaču ‘akcije’ po internetu, a i dosadašnji korisnici vam je mogu preporučiti, taj vas proces ne mora uopće koštati.
Sigurna sam kako se sjećate mog posta o kreditnim karticama (vidi Kartice – dobra, loša i zla), ovdje je riječ o debitnoj kartici. Ukratko, onoj na kojoj ne možete ući u ‘minus‘ (za sad), na kojoj možete limitirati iznos potrošnje, blokirati ju u slučajevima kad ne želite se njome koristiti (vi ili neki drugi), te transparentno pratiti potrošnju. No, najveći benefit posjedovanje ove kartice je u transakcijskim troškovima.
Da bi uopće se koristili Revolutom, morate ‘napuniti’ račun. On je multivalutni i danas podržava oko 24 valute, no na žalost, još uvijek ne i HRK. Svoj Revolut račun možete ‘napuniti’ bankovnim transferom (SEPA) na svoj novi Revolut IBAN, ili to možete puno jednostavnije odraditi putem debitne kartice (povezivanjem s Maestrom i/ili Visom). Puniti karticu možete po potrebi, a također možete koristiti i opciju ‘auto top-up’ pa nadopunjavati karticu iznosima koje definirate svaki puta kada padnu ispod određene razine.
Za transfer s kunskog računa (preko Maestro debitne kartice) na Revolut vaša banka primijeniti svoj prodajni tečaj koji obično nije najpovoljniji. Iz tog razloga, svoj Revolut punim preko deviznog računa povezivanjem Visa karticom na račun otvoren u eurima (vodite računa o tome da vam valute budu iste). Za transfer ne plaćam (bar u svojoj banci) nikakvu naknadu (obavezno provjerite sa svojom bankom ili uplatite simboličan iznos pa saznajte sami). Dakle, Revolut ne naplaćuje nikakve naknade u ovom procesu, no vaša vam banka, uz konverziju tečaja (to svakako izbjegnite), može naplatiti troškove transfera.
Korištenjem Revolut prepaid kartice možete slati i/ili mijenjati novac bez naknade tijekom radnog tjedna do visine 6 tisuća eura mjesečno za nekih 24 svjetskih valuta. Ukoliko premašite ovaj iznos, naplatit će vam 0.5% naknade (što je i vikend tarifa). Na neke valute, poput ruske rublje ili turske lire, plaća se fiksna naknada radnim danima (1%) i vikendom (2%). Tečaj po kojem se radi konverzija trebao bi biti međubankovni (to je tečaj po kojem banke razmjenjuju novac između sebe i značajno je povoljniji od onoga koji primjenjuju s nama) i tu je ključ uspjeha ove moderne banke.
Također, besplatno možete povlačiti sredstva s bankomata do visine 200 eura mjesečno, nakon čega vam se zaračunava provizija od 2% (za usporedbu, naše banke zaračunavaju oko 2-4% za podizanje gotovine u inozemstvu neovisno o iznosu). Pri podizanju novaca na bankomatima, a i plaćanju karticom na POS uređajima u inozemstvu, vodite računa o tome kako uvijek trebate izabrati lokalnu valutu budući vam se onda primjenjuje Revolut tečaj, a ne onaj vaše banke ili posrednika (vidi više o tome ovdje) što bi vas moglo koštati i do 5-6% transakcije. Dakle, uvijek odaberite opciju ‘no conversion’, ‘without conversion’ ili ‘debit in local currency’ kako biste izbjegli ovu zamku. Revolut pri plaćanju na POS uređajima omogućuje konverziju oko 150 valuta, stoga nema razloga za brigu.
I samo napomena za one koje to zanima i koji se u to razumiju, preko Revoluta možete kupiti kriptovalute poput Bitcoina, Ethereuma i Litecoina.
Od ostalih zgodnih stvari, podržani su Google Pay i Apple Pay, navodno i PayPal, možete budžetirati i pratiti svoje troškove, dijeliti račune u restoranima, uplaćivati drugima i tražiti uplatu, štedjeti novac i osigurati se. Banka ima odličan blog gdje možete saznati puno više o njihovim uslugama osim ovoga što sam ovdje navela pa tko je voljan istraživati neka potraži tamo sve što ga zanima.
Bitno je znati kako je u prosincu 2018. Revolut dobio licencu Europske Centralne banke čime će u budućnosti moći ponuditi klasične bankarske proizvode poput kreditiranja, trajnog naloga te ‘minusa’. No bitnije od toga je kako će depoziti do visine 100 tisuća eura biti u potpunosti osigurani kroz Europski sustav osiguranja depozita (EDIS). Dok to ne postane validno, Revolut je dužan deponirati sredstva na odvojeni račun u Barclays banci.
I za kraj, oko 100 britanskih financijskih tvrtki i inovativnih tehnoloških kompanija podnijelo je zahtjev za dobivanje dozvole za poslovanje u Litvi, novom europskom financijsko-tehnološkom središtu, kako bi osigurale pristup Europskoj uniji nakon Brexita. Jedna od njih je i Revolut.
U međuvremenu, Hrvatska se, a i ostatak Balkana, bavi sama sobom.
Koristite li Revolut ili neku sličnu on-line banku? Kakva su vam iskustva? Koje vam se funkcionalnosti čine najzanimljivijima? Kako biste ovu uslugu usporedili s onim što vam nude ‘klasične’ banke?
