Razvod i financije

U Hrvatskoj se godišnje sklopi oko 20 tisuća brakova, a istovremeno se raskine njih preko 7 tisuća. Ukratko, svaki treći završava razvodom. Razvodi imaju velik utjecaj na financijsko stanje pojedinaca. Istraživanja u SAD pokazala su kako je neto imovina oženjenih pojedinaca gotovo 77% viša od neoženjenih. U prosjeku, imovina oženjenih parova godišnje raste po stopi od 16% za svaku godinu braka. S druge strane, razvedenim pojedincima neto imovina počinje opadati četiri godine prije razvoda i vremenom akumulira pad i do 80%. Nije iznenađenje kako razvodi financijski više utječu na žene nego muškarce.

U anketi na Facebooku pitala sam vas o tome da li je neto imovina samaca viša ili niža od onih u braku. U trenutku sastavljanja ovog posta, gotovo 50% vas pogrešno smatra kako samci bolje financijski stoje.

Bračni drugovi se trebaju sporazumjeti o pravnim i financijskim posljedicama razvoda braka koji uključuju uzdržavanje djece, bračnog druga te uređenje imovinskih odnosa.

Uzdržavanje djece (alimentacija)

Alimentacija za dijete plaća se do njegove punoljetnosti, odnosno, do 18-e godine života. Nakon toga roditelj je dužan uzdržavati dijete do završetka fakulteta pod uvjetom da ono redovito i uredno ispunjava svoje obveze. Alimentacija se plaća najdulje do djetetove 26. godine života. Ako kojim slučajem roditelj ne uzdržava dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

Prema Obiteljskom zakonu, alimentaciju plaća roditelj koji ne stanuje s djetetom. Minimalni novčani iznos koji je roditelj dužan platiti određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće u Republici Hrvatskoj. Međutim, kod istraživanja platežnih mogućnosti roditelja, u obzir ne dolazi samo njegova plaća, već svi njegovi prihodi te moguća pokretna i nepokretna imovina.

Ako su roditelji razvedeni i dalje žive zajedno s djetetom, mogu se sporazumjeti ili sud može odrediti da se zajednički skrbe o djetetu, a njegove materijalne potrebe zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od njih. Ukoliko dijete ne živi ni s jednim roditeljem, alimentaciju plaćaju oba roditelja. Isto tako, roditelji su dužni uzdržavati svoje punoljetno dijete nesposobno za rad sve dok ta nesposobnost traje.

Ministarstvo socijalne skrbi svake godine određuje minimalne novčane iznose alimentacije te oni predstavljaju donju granicu iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta.

Minimalni iznosi alimentacije određuju se u postotku od prosječne neto plaće, koja je u 2018. iznosila 6,242 kune. Prema tome, minimalna naknada za dijete do šest godina iznosi 17%, za dijete od 7 do 12 godina 20%, a za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne mjesečne plaće.

Alimentacija može biti i niža od propisanog zakonskog minimuma u slučajevima kada roditelj uzdržava dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima doprinosi svojem uzdržavanju.

Konačna visina alimentacije računa se na temelju tablice koja sadrži tri parametra: prihod roditelja (platni razred), mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta i zajamčeni preostali dio prihoda. Pri utvrđivanju prihoda ne uzima samo plaća, nego i drugi prihodi (honorari, prihodi od imovine i sl.). Tablica se ažurira jednom godišnje ovisno o kretanju troškova života (vidi dolje):

Platni razredi prihoda obveznika uzdržavanja0 - 6 g.7 - 12 g.13 - 18 g.Zajamčeni preostali dio prihoda
do 2.5001.0611.2481.373800
2.501 – 3.5001.0611.2481.3731.000
3.501 – 4.5001.0611.2481.3731.350
4.501 – 5.5001.0701.2591.3851.700
5.501 – 6.5001.1901.3921.5252.050
6.501 – 7.5001.3101.5241.6662.400
7.501 – 8.5001.4301.6571.8062.750
8.501 – 9.5001.5501.7891.9473.100
9.501 – 10.5001.6801.9332.1013.450
10.501 – 11.5001.8102.0772.2543.800
11.501 – 13.0001.9602.2452.4544.200
13.001 – 14.5002.1312.4362.6394.700
14.501 – 16.0002.3002.6282.8445.200
16.001 – 18.0002.5252.8843.1215.800
18.001 – 20.0002.7753.1693.4296.500

Ako roditelj uzdržava dvoje i više djece, u izračunu se ne uzima apsolutni zbroj dvije cijele alimentacije, već se konačni iznos umanjuje u prosjeku oko 20%. Za roditelje s prihodima do 4,500 kuna (prva tri platna razreda) primjenjuju se minimalni iznosi alimentacije.

Ukoliko roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode iznad najvišeg platnog razreda (od 18.001 do 20.000 kuna), sud može u parničnom postupku odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama ako utvrdi da postoje opravdane okolnosti, vodeći pritom računa o tome da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja.

Neplaćanje alimentacije zakonski je sankcionirano. Krajnja sankcija što se može izreći roditelju koji ne uzdržava dijete je kazna zatvora do tri godine.

Ako roditelj koji je dužan plaćati alimentaciju to ne radi ili je plaća u manjim iznosima od dogovorenog, tada drugi roditelj može od nadležnog Općinskog suda zatražiti ovrhu. Uz to, po prijavi roditelja, Centar za socijalnu skrb podnosi kaznenu prijavu protiv obveznika uzdržavanja.

Uzdržavanje bračnog druga nakon razvoda

Prema Obiteljskom zakonu postoje točno propisani uvjeti i kada bračni drug može ostvariti pravo na uzdržavanje. Uzdržavanje bračnog druga odredit će se ukoliko su ispunjeni sljedeći zakonski uvjeti:

  • bračni drug koji traži uzdržavanje nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
  • nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti i
  • bračni drug koji bi trebao uzdržavati mora imati dovoljno sredstava ili mogućnosti za uzdržavanje drugog bračnog druga.

Zahtjev za uzdržavanje mora se podnijeti do zaključenja glavne rasprave u brakorazvodnoj parnici, iznimno u roku od 6 mjeseci od prestanka braka.

Obveza uzdržavanja može trajati do godinu dana, a samo u opravdanim slučajevima može se produljiti. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Pravo na uzdržavanje prestaje kada bračni drug koji koristi to pravo sklopi novi brak ili zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, kad postane nedostojan tog prava, kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno i smrću bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje.

Uređenje imovinskih odnosa nakon razvoda

Kako bi se pravedno raspodijelila imovina nakon braka, potrebno je odrediti što je zajednička imovina (bračna stečevina), a što vlastita imovina bračnih drugova.

Bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

U bračnu stečevinu ne ulazi imovina koju su bračni drugovi stekli prije braka ili je stvorena za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali ne na temelju rada (na primjer nasljeđivanjem ili darovanjem).

Prilikom raspodjele bračne stečevine pravilo je da se ona dijeli pola-pola, osim ako se bračni drugovi nisu drugačije dogovorili.

U bračnu stečevinu ulaze plaće i drugi primici po osnovi rada (honorari na temelju ugovora o djelu ili autorski honorari), kao i imovina pribavljena radom bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice. Riječ je o nekretninama i pokretninamaušteđevinivrijednosnim papirima (dionice, obveznice i sl.) te vlasništvu trgovačkih društava ili obrta. Također, u bračnu stečevinu ulaze prihodi od imovine stečene radom (kamate, dividende, najamnine), kao i prava na temelju ugovornih odnosa (životno osiguranje, mirovinsko osiguranje i sl.), dobici od igara na sreću te imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava.

Premda je u praksi pojedina vrsta imovina (primjerice, nekretnine, dionice ili poslovni udjeli) uknjižena na jednog bračnog druga, njihov su stvarni vlasnik oba bračna druga. Isto vrijedi i za prihode od te imovine.

Međutim, ako je bračni drug stekao imovinu prije sklapanja braka, a prihodi od te imovine pristižu za vrijeme trajanja braka (dividenda, kamate i sl.), riječ je o vlastitoj imovini koja ne ulazi u bračnu stečevinu. Ako je imovina stečena radom tijekom braka, a prihodi od te imovine pristižu nakon raskida, dijele se ravnomjerno između bračnih drugova.

Drugačiji status pri određivanju zajedničke imovine ima autorsko djelo. Neovisno o tome kada je nastalo, autorsko djelo je vlastita imovina autora. Međutim, prihodi od autorskog djela zajednička su imovina dok traje bračna zajednica, a nakon toga u potpunosti pripadaju autoru.

Osim imovine, iza braka mogu ostati obveze. One se dijele po istom principu kao i bračna stečevina. Primjerice, ako nakon raskida bračne zajednice ostane dug po osnovi stambenog kredita za financiranje stana koji ulazi u bračnu stečevinu, kredit ravnomjerno otplaćuju oba bračna druga.

U praksi je najteže odrediti bračnu stečevinu kada je imovina financirana iz više izvora. Primjerice, kuća može biti financirana vlastitom imovinom jednog bračnog druga, zajedničkom imovinom (ušteđevinom) i kreditom. Ako do raskida bračne zajednice dođe nakon 20 ili 30 godina, a o izvorima financiranja ne postoji vjerodostojna dokumentacija, teško je dokazati koliki je dio vlastita imovina, a koliki zajednička. U takvim slučajevima teret dokazivanja na sudu je na onom bračnom drugu koji tvrdi da je uložio vlastitu imovinu.

Kada je riječ o određivanju razdoblja stjecanja zajedničke imovine, gleda se trajanje bračne zajednice, a ne braka. Naime, sklapanjem braka ne mora nastati istovremeno i bračna zajednica jer nije dovoljno da brak formalno postoji, već je potrebno da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici. To znači da u bračnu stečevinu ulazi i imovina stečena prije sklapanja braka ako su bračni drugovi živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici. Po istoj logici, u bračnu stečevinu ne ulazi imovina koja je stečena za vrijeme formalnog trajanja braka ako supružnici u vrijeme stjecanja te imovine više nisu živjeli zajedno.

U slučaju spora trajanje bračne zajednice utvrđuje sud, a teret dokazivanja o trenutku nastanka ili prestanka bračne zajednice je na onom bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica trajala duže ili kraće od braka.

Dodatni element koji može zakomplicirati formalnu podjelu bračne stečevine su zakonske promjene koje se odnose na pravila stjecanja zajedničke imovine. Trenutno je na snazi Obiteljski zakon iz 2015., prema kojem se bračna stečevina dijeli na pola, ali nije uvijek bilo tako. Naime, do 1999. na snazi je bila zakonska odredba prema kojoj se, prilikom utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovu doprinosu u stjecanju imovine. To znači da se na imovinu stečenu prije 1999. primjenjuje jedno pravilo, a na onu stečenu poslije drugo.

Na kraju, treba naglasiti da bračni drugovi podjelu imovine mogu riješiti sporazumom, što je jeftiniji i brži put. U tom slučaju imovina se ne mora dijeliti na pola.

Ako se supružnici ne uspiju dogovoriti, o raspodjeli imovine odlučuje sud u postupku koji je različit od postupka razvoda braka i koji se može, ali ne mora, voditi paralelno s postupkom razvoda.

Razvod je sam po sebi mučan događaj. No, osim emocija, njegov je utjecaj na financijsku situaciju često poguban. Najbolji način prevencije razvoda je izbjegavanje ulaska u brak za koji od početka znate kako ima male šanse za opstanak. A i ne bi bilo na odmet sastaviti i predbračni ugovor.

Imate li iskustvo razvoda braka iza sebe? Kakve su bile financijske posljedice?

Share on facebook
Facebook
Share on google
Google+
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Scroll to Top