‘Potrošimo’ li iznos uplaćen za mirovinu?

Nedavan komentar jednog čitatelja bloga potaknuo me na analizu koju ćete vidjeti u ovom postu. On se odnosio  na to kako u mirovinske fondove uplaćujemo puno više no što ćemo ikada uživati isplata. Je li je to tako pokazat će, nadam se, moja analiza.

Kao primjer uzet ću osobu koja ima 25 godina, zaposlila se prošle 2020. godine te do starosne mirovine (65 godina) ima još punih 40 godina. Mirovinu ću računati temeljem današnjih propisa koji vrijede od mirovinske reforme 2002. godine kada su uvedena tri stupa takozvanog mirovinskog ‘osiguranja’:

• prvi stup (međugeneracijske solidarnosti) u kojeg se izdvaja 15% bruto plaće te je namijenjen sadašnjim umirovljenicima
• drugi stup (obavezna mirovinska štednja) u kojeg se izdvaja 5% bruto plaće i namijenjen je vlastitoj mirovini
• treći stup (dobrovoljna mirovinska štednja) u koju izdvajamo prema vlastitom nahođenju, a koju država dodatno stimulira poreznim i drugim poticajima, a namijenjena je ‘podebljanju’ mirovine iz prvog i drugog stupa.

Dodatno, ova osoba cijeli će svoj radni vijek zarađivati prosječnu hrvatsku plaću koja je na kraju 2020. godine iznosila 9.218 kuna bruto mjesečno. Radi pojednostavljenja, u izračunu ću ignorirati inflaciju pa ću pretpostaviti da će ova bruto plaća vrijediti za cijeli radni vijek dotične osobe.

Iz statistike HZMO za kolovoz 2021 možemo saznati sljedeće:

• prosječan mirovinski staž za ukupan broj korisnika je oko 31 godinu
• prosječna starosna mirovina iznosi 2.850 kn
• prosječna dob ukupnog broja korisnika mirovina iznosi 72 godine
• ukupan broj korisnika mirovine iznosi 1,6 milijuna od čega je 54% žena i 46% muškaraca

Uplate u prvi i drugi stup

Tijekom radnog vijeka od punih 40 godina (do 65-te godine starosti), osoba iz primjera zaradit će 4.424 tisuće kuna. U tom radnom vijeku osoba će uplatiti 664 tisuće kuna u prvi stup te 221 tisuću kuna u drugi. Kako Hrvati, u prosjeku, rade samo 31 godinu, pored ovih brojki pokazujem i one za radni vijek koji odgovara tom broju (iznosi u tisućama kuna):

Koliku mirovinu iz prvog stupa može očekivati gore navedena osoba navodim u tablici ispod:

Za punih 40 godina staža ova će osoba primati nešto manje od 3.500 kuna. Aktualna vrijednost mirovine (AVM) iznos je koji određuje država (HZMO) i koji se ažurira za stopu inflacije dva puta godišnje. Trenutno iznosi oko 72 kune, a praktično predstavlja vrijednost jedne godine rada. Dodatak na mirovinu od 20,25% odnosi se na korisnike mirovina iz oba stupa. Tako će oni za staž do kraja 2001. godine imati dodatak od 27%, a nakon toga se smanjuje na navedeni. O izračunu mirovine iz prvog stupa pisala sam više ovdje – Kolika će ti biti mirovina? (1 dio).

Ukoliko u obzir uzmemo očekivani životni vijek za muškarce (75 godina) i žene (81 godinu), pogledajmo koliko će se akumuliranog iznosa u 40 godina staža gore navedena osoba zapravo ‘potrošiti’:

Prema gore navedenom, obzirom na kraći životni vijek, muškarci će iskoristiti tek oko 63% iznosa dok bi žene iskoristile oko 100%.

Pretpostavimo kako je navedena osoba za drugi stup odabrala kategoriju A obavezne mirovinske štednje budući se tako (konačno) svrstavaju svi novozaposleni. Prinosi tog fonda od osnutka iznosili su oko 6,91% godišnje (vidi moj tekst Drugi stup = državni ‘bankomat‘). Za usporedbu uzela sam i prinose kategorije B koji su bili 5,41% od osnutka. Oba prinosa teško će biti održiva u narednim godinama zbog trenutno vrlo niskih kamatnih stopa na obveznice koje dominiraju portfeljima mirovinskih fondova, ali za potrebe ove ‘vježbe’ nadat ćemo se da je to moguće:

Nakon 40 godina radnog vijeka, osoba u pitanju uplatila bi oko 220 tisuća kuna u drugi stup te bi iz gore navedene prinose ostvarila od 776 do 1.148 tisuće. Kao što sam pisala u tekstu Zašto promijeniti kategoriju drugog stupa pisala sam o tome kako razlika u prinosima od oko 2% kategorije A u odnosu na B i C može značiti čak 30-40% nižu mirovinu. A koji su to iznosi mirovina u pitanju možete vidjeti ovdje (iznosi dobiveni korištenjem kalkulatora Raiffeisen MOD-a za pojedinačnu doživotnu mirovinu):

Važno je također napomenuti kako u izračun nisam uzela u obzir naknade kao što je, na primjer, ulazna naknada koja se plaća prilikom svake uplate u drugi stup i iznosi 0,5%, zatim naknadu po prijenosu mirovine iz fonda u mirovinsko osiguravajuće društvo (oko 1,5% jednokratno) i slično. One, naravno, umanjuju gore navedene cifre pa vodite o tome računa.

Iako su akumulirani iznosi štednje u drugom stupu dostatni za pokriće oko 24 godine isplata, zbog činjenice kako današnji umirovljenici jednostavno neće doživjeti te godine (mada je za očekivati produljenje životnog vijeka), iznosi u drugom stupu bili bi, u prosjeku, iskorišteni do 45% u slučaju muškaraca te do 70% u slučaju žena.

Analiza koju sam napravila vodila se trenutnim mirovinskim propisima. Visina naših mirovina u budućnosti ovisit će o brojnim faktorima kao što su odnos radnika i umirovljenika (trenutno 1,3:1), visini aktualne vrijednosti mirovine, prinosima drugog mirovinskog stupa i slično. A to koliko ćete osobno iskoristiti, najviše će ovisiti o duljini vašeg života 🙂

Bez obzira na sve, vjerujem kako je očito da čak i u kombinaciji najpovoljnijih scenarija mirovina iz prvog i drugog stupa sigurno neće biti dovoljna za održavanje istog standarda života prije umirovljenja, a bojim se niti za dostojanstvenu starost. Stoga privatno štedite kako god znate.