Rijetko tko je imun na strah koji je oko nas. Kod nekih je on na razini bezglave panike, kod drugih, onih racionalnijih, poprilične zabrinutosti. No, je li opasnost po zdravlje ono što nas najviše treba brinuti? Kratkoročno gledano, da. Dugoročno, a nema razloga da stvari ne promatramo i na taj način, vjerojatno ne.
Ekonomska opasnost korona virusa izgledno je nemjerljivo veća od njegova zdravstvenog rizika. Zbog prevencije širenja virusa, milijuni zaposlenih ne mogu raditi svoj posao, a to može (i hoće), dovesti masu firmi do bankrota. Ili otpuštanja viška zaposlenih.
U trenutku u kojem ovo pišem, COVID-19 je usmrtio oko 5 tisuća ljudi. Oko 140 tisuća je zaraženo. U kombinaciji s ovotjednim krahom burze, naftnom ratu Rusije i Saudijske Arabije te migrantske krize, ekonomske posljedice osjetit će milijuni ljudi. Najviše bi mogli stradati samozaposleni, male firme ovisne o nekoliko kupaca ili tržišta.
Izgubiti posao, ne moći platiti račune i/ili čak izgubiti svoju kuću ili stan zbog dugova, može imati iste pogubne posljedice. Novine su pune natpisa o zdravstvenim mjerama borbe protiv virusa, no one ekonomske su moguće još važnije. A možda najvažnije od svega je koliko smo se, mi osobno, financijski pripremili za ovakve situacije?
U godinu i pol koliko pišem ovaj blog, teme su varirale od financijske neovisnosti preko minimalizma do važnosti dugoročne štednje i investiranja. Pisala sam puno i o ‘kriznom fondu’ za nepredviđene životne situacije. Oni koji su te tekstove ozbiljno shvatili, sigurna sam kako su bolje pripremljeni za ono što nas čeka. Oni drugi, strahujući od najezde virusa, gomilaju zalihe toalet papira.
Kako vi vidite ovaj problem pitala sam na Facebooku:
