Neovisno o tome koliko imaš novaca, zdravlje će uvijek biti važnije. To potvrđuje i istraživanje UBS Investor Watch-a, koje je istraživalo vezu između novca, zdravlja i dugovječnosti među 5,000 ispitanika s visokom neto imovinom (iznad 1 milijun USD) u 10 zemalja: Njemačkoj, Hong Kongu, Meksiku, Singapuru, Švicarskoj, Tajvanu, SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Gotovo polovica dobrostojećih investitora iz navedenih zemalja očekuje živjeti bar 100 godina. To je značajno više od 80 godina koje očekuje većina stanovnika u razvijenim zemljama svijeta. Nijemci su najoptimističniji, jer gotovo tri četvrtine njih smatra kako će dosegnuti 100, dok samo jedna trećina Amerikanaca misli isto. Iako žene, u prosjeku, žive dulje od muškaraca, u ovoj skupini jednaka su očekivanja i jednih i drugih. S tim kako oni najbogatiji očekuju živjeti dulje od manje bogatih 🙂
No, bez obzira na to koliko misle živjeti, 90% smatra kako je zdravlje važnije od bogatstva. I svjesni su veze između toga dvoga. Bogatstvo im, prema njihovim riječima, omogućuje zdraviji život (92%). Ne samo da dosta troše na doktore i zdravstveno osiguranje, već značajno ulažu i u prevenciju (učlanjeni su u teretane, plaćaju osobne trenere, kupuju dodatke prehrani itd.).
Unatoč čvrsto izraženom očekivanju o dugovječnosti, velika većina ovih investitora ne osjeća se lagodno kada razmišlja o financijskom efektu starenja. Rast troškova zdravstvenih usluga glavna su briga (52%). Naročito o tome brinu, očekivano, Amerikanci (69%) dok su Nijemci najmanje zabrinuti (35%).
Oni najbogatiji troše najviše kako bi očuvali svoje zdravlje. Investitori s neto imovinom većom od 10 milijuna dolara troše gotovo 4x više od onih manje bogatih. Jednako tako, ta je skupina također voljnija odreći se polovice svoga bogatstva za 10 dodatnih godina života. Oni manje bogati (s imovinom od 1-2 milijuna dolara) odrekli bi se ‘samo’ trećine.
Gotovo 77% investitora smatra kako rad ima pozitivan efekt na njihovo zdravlje. To je naročito izraženo u Aziji i Švicarskoj (oko 90%), dok manje u SAD i UK (malo iznad 50%). To ide, ruku pod ruku, s očekivanjem istih kako će morati dulje raditi da bi održali trenutni životni stil nakon umirovljenja (63%). U svemu ovome, oni poduzimaju aktivne korake kako bi balansirali svoj privatni i poslovni život. Značajno smanjuju sate provedene na poslu, naročito vikendima i praznicima. To se, međutim, događa većinom u azijskim zemljama, a najmanje u SAD-u.
Očekivanje duljeg života ima značajan utjecaj i na način na koji ulažu. Više sredstava ulažu u dugoročne investicije. Gotovo 91% njih izjavljuje kako su promijenili financijske strategije pod utjecajem očekivanja duljeg života. Unatoč tome, osim ulaganja u nekretnine i dionice, velik udio u njihovom portfelju i dalje čini novac. Najmanje promjena strategija bilježe USA i UK gdje su očekivanja dugovječnosti i najniža.
Osim zdravlja, bogate investitore brine ih i činjenica kako će tek manji dio svoga bogatstva moći prenijeti nasljednicima. Gotovo dvije trećine investitora planira podijeliti svojim nasljednicima imovinu i prije no što umru. To je naročito izraženo u Švicarskoj (79%), no najmanje u SAD-u (46%).
Iako se teško možemo poistovjetiti s brigama onih najbogatijih među nama, važno je primijetiti kako i njih muče iste brige kao i nas ‘obične’ građane – hoće li imati dovoljno novaca u starosti? Činjenica je kako će si oni, za razliku od ostalih, moći priuštiti primjerene zdravstvene usluge. Hoće li to biti dovoljno za doživjeti stotu, ostaje vidjeti. Za sada, bar koliko je meni poznato, smrti još nitko nije utekao 🙂
Ako i bude, velika je vjerojatnost kako će to biti netko upravo iz ovakve skupine. Nama drugima ostaje maksimalno zdravo živjeti.
