Scott Galloway moj je novi/stari ‘idol’. Njegov TED talk (preporučam) pogledala sam prije dugo vremena i fasciniralo me kako se profesor s poprilično ozbiljne poslovne škole kao što je NYU Stern School of Business relativno ‘slobodno’ izražava. Pri tome ne mislim na povremene seksualne aluzije, već činjenicu kako otvoreno napadački govori o perjanicama američke tehnološke industrije, takozvanoj velikoj ‘četvorci’ – Facebook-u, Apple-u, Amazon-u i Google-u. Ove kompanije dobile su status ‘nedodirljivih’, njihovi osnivači veličaju se poput ‘bogova’. Rekla bih kako je u nas gotovo nezamislivo kako bi neki profesor ikada išta kritički napisao o poslovnim ‘gigantima’ u regiji (prije njihova eventualnog sloma). Redovita plaća je ipak važnija od akademske reputacije. A i pitanje je koliko bi ih uopće i bilo u stanju nešto suvislo napisati.
Moj današnji post je o njegovoj drugoj knjizi (iako sam ‘The Four’ također nedavno pročitala pa možda i o njoj napišem koju) – Algebra sreće. Iznenađujuće za sve vjerne ‘sljedbenike’, ovaj uradak je potpuno neočekivane tematike za jednog, kako se sam naziva, mrgodnog i vječno ljutog profesora. Knjiga je vrlo ‘pitka’ i puna jednostavnih životnih istina. U svakom slučaju, preporučam vam ju pročitati, posebice ako ste na početku svoje karijere ili ju još uvijek gradite, imate djecu koju muče takvi jadi ili jednostavno, želite čuti neko zdravo razmišljanje.
U ovom tekstu prenijet ću neke dijelove koje smatram važnim, a poklapaju se u velikoj mjeri s mojom životnom filozofijom.
O karijeri
- Balans privatnog i poslovnog života ne smije biti tvoj cilj prvih pet godina nakon završetka školovanja. Ukoliko je, ipak, u tom životnom periodu to tvoj cilj, osim ako nisi genij, teško ćeš dosegnuti svoj maksimum ekonomskog uspjeha. Taj period traži mukotrpan rad, a formula uspjeha svodi se na ‘biti korak ispred’ svojih vršnjaka. To ne ovisi puno o talentu već više o marljivosti i izdržljivosti.
- Omjer vremena koji trošiš ‘znojeći se’ u odnosu na gledanje kako se drugi znoje također je indikator tvog budućeg životnog uspjeha. Osoba koja večeri provodi gledajući sportske programe, za vikend gleda nogomet i rijetko ili nikad ne vježba, izgledan je kandidat za život pun bijesa i propalih veza. Za razliku od takve, osoba koja provodi bar jednako vremena baveći se sportom u odnosu na ono što ga gleda na TV-u, vjerojatniji je kandidat za dobar život
U ove dvije točke prepoznala sam dijelove svog života, odnosno, karijere. Tko god pozna ritam rada u jednoj od ‘velike četvorke’ gdje sam se zaposlila, jasno mu/joj je kako nema riječi ni o kakvom balansu. Prije samog početka rada u KPMG-u me je tadašnji šef (glavni partner) doslovce upitao: ‘Jesi li spremna žrtvovati svoj socijalni život sljedećih nekoliko godina?’ Bilo mi je odmah jasno o čemu se radi, a odgovor je, bez dileme bio – DA. Sljedećih par godina bilo je upravo tako – kasni sati u uredu, u periodima s manje intenziteta polaganje revizorskih ispita, no kontinuirano učenje i napredovanje. Financijska kompenzacija tada nije bila na prvom mjestu, broj sati rada ‘ubijao’ je satnicu, no količina znanja koju sam tamo stekla na tržištu rada ‘vrijedi’ i danas. Da je moj cilj bio balans, kladim se kako bi rezultati bili potpuno drugačiji.
Prvih pet godina, po mom i profesorovom razmišljanju, stvarno su odlučujuće i često će odrediti cijeli tvoj profesionalni život. Količina energije koju imaš u toj životnoj dobi, uključujući i neophodnu ‘žeđ za znanjem’ teško će se ponoviti kasnije. Vrlo često tada u život dolaze i druge obaveze (najčešće obitelj) nakon čega ćeš se rijetko moći, bar ne u toj mjeri, posvetiti poslu. Balans privatnog i poslovnog života nešto je u čemu ćeš uživati kasnije, nakon što udariš dobre temelje u prvim godinama karijere. Neka ti ne bude žao vremena provedenog u ‘pečenju’ svog zanata.
O sportu bih također mogla napisati gomilu riječi. Na žalost, prvih 10 godina karijere potpuno sam ga zanemarila iako mi je oduvijek bio strast. Počela sam s trčanjem, završila u triatlonu i sljedećih desetak godina ‘nadoknađivala’ propušteno. Da li je bavljenje sportom garancija uspješnog života? Ne znam. Uostalom, nije ni bitno. Ako će to značiti manje posjeta doktoru u starosti, više životne energije i šireg kruga prijatelja – vrijedi svake minute.
O izboru partnera
- Najvažnija odluka koju ćeš donijeti u svom životu nije gdje ćeš i s kime raditi (ili partijati) već koga ćeš odabrati za svog životnog partnera.
- Dobar seks je samo 10% veze, no loš seks je 90% veze. Na žalost, većina mladih ovdje prekine svaku daljnju ‘dubinsku’ analizu. Sa svojim partnerom bi trebali uskladiti vrijednosti kao što su religijski stavovi, broj djece koju želite imati, način na koji ćete ih odgajati, blizina življenja u odnosu na vaše roditelje, žrtvu koju ste zajedno spremni podnijeti za ekonomski uspjeh te što su čije obaveze. U svemu ovome, novac je neobično važan jer, kako se ispostavlja, je jedan od najčešćih razloga raspada veza. Da li doprinos tvoga partnera, njegov/njezin pristup i očekivanja oko novca – kako ulazi i/ili izlazi iz vašeg doma – odgovara tvojima?
- Brak ekonomski prednjači nad samačkim životom. Oženjeni par, do svoje pedesete, u prosjeku ima 3x više imovine od njihovih nevjenčanih vršnjaka (single život košta, kako one koji se nikada nisu ženili/udavali, a još više one koji se razvode)
Nisam u braku pa se ne smatram kvalificiranom komentirati ovaj dio knjige. No, bila sam u kojoj ozbiljnijoj vezi i naučila neke gore navedene lekcije. Neusklađenost u životnim stavovima, pa i onima o novcu, često dovode do rastanka ili razvoda. Velik broj njih bi se spriječio jednostavnim razgovorom prije, utvrđivanjem zajedničkih vrijednosti. U našem se okruženju rijetko razgovara o takvim stvarima, a onda, kada stvari više ne idu dalje, obično je zaključak – ‘nije funkcioniralo’.
O novcu
- Postoji korelacija između onoga koliko imaš novaca i koliko si sretan. Novac može kupiti sreću, ali do određene točke. Onog trena kada postigneš određeni nivo ekonomske sigurnosti, krivulja sreće se poravnava.
- Zašto je novac bitan? Živimo u kapitalističkom društvu i količina novca kojeg posjeduješ je dobar pokazatelj efikasnosti tvoje zdravstvene zaštite, udobnosti tvoga doma, harmonije u vezi i kvalitete obrazovanja tvoje djece.
- Štednja je najvažnija onoj kohorti koja ju najmanje razumije, a to su mladi. Oni ne shvaćaju pojam dugoročnosti. Velik broj talentiranih mladih ljudi jednostavno smatra kako su savršeni i kako će zarađivati brdo love.
- Što je prije moguće, kupi nekretninu ili dionice te štedi za mirovinu. Stalno budi prisutan na tržištu dionica budući nisi dovoljno pametan predvidjeti kada uskočiti, a kada se povući. Pokušaj ne imati više od jedne trećine sredstava u jednoj vrsti imovine negdje do 40-te, a nakon toga smanji udjel na 15%.
- Definicija bogatstva je imati pasivan prihod veći od iznosa koji trošiš (‘burn rate’). Negdje do svoje tridesete bi svi trebali imati dosta dobar osjećaj koliki je naš ‘burn’.
Otkad pišem ovaj blog primjećujem bezbroj različitih stavova o novcu. Često se imanje novca poistovjećuje s pohlepom ili (bar kod nas) korumpiranim ponašanjem. Na žalost, velik broj priča je utemeljen, no to nije razlog novac promatrati kao nešto loše. Ono je, jednostavno, sredstvo koje nam omogućava ostvariti neke svoje ciljeve. Ovisno o ambicioznosti ciljeva ovisit će često (no ne i nužno) količina novca koju želimo zaraditi ili posjedovati. On nikada ne smije postati sam sebi svrhom.
Istraživanja kažu kako je sreća pojedinca određena dvjema stvarima – svrhovitim radom i količinom kvalitetnih odnosa s drugim ljudima. Novac nije presudan. Niti količina stvari koju netko posjeduje.
Mladi ljudi rijetko štede. Ni ja nisam bila izuzetak. Dobra stvar u svemu bila je to što sam trebala stan (relativno rano u životu) i odlučila sam ga kupiti kako ne bih godinama plaćala skupi najam. To se pokazalo odličnim potezom iako je ogroman dio moje zarade odlazio na ratu kredita. Danas mi nije žao, tim više što je vrijednost nekretnine značajno viša, a i slobodna sam od bilo kakvih kredita.
Obzirom na malu količinu znanja o ulaganju u dionice u to doba, drago mi je kako se tu nisam previše ‘izložila’ jer bih, obzirom na tadašnju ulagačku strategiju i znanje, sigurno ‘popušila’. Ovako mi je, radi kupnje stana, trebao novac, unovčila sam ono malo dionica što sam imala (tad su bile na vrhuncu) i sve uložila kao depozit za stan. Sreća prati neuke 🙂
Danas bih svima tek zaposlenima savjetovala štednju počevši s prvom zaradom. Redovito (mjesečno) ulaganje (koje ćete jedva i osjetiti) u pasivne investicijske instrumente s vremenskim horizontom od 40 godina moglo bi vas ugodno iznenaditi ‘pod stare dane’.
O uspjehu
- Investiraj u iskustva, a ne stvari – istraživanja su pokazala kako ljudi precjenjuju količinu sreće koju im donose ‘stvari’, a potcjenjuju dugoročni pozitivan utjecaj iskustava.
- Glad je ono što talent pretvara u uspjeh. Shvati odakle dolazi tvoja glad.
- Nemoj slijediti svoju strast – ključ je spoznati ono u čemu si dobar. Nagrada i priznanja koja dolaze od toga što si dobar u nečemu učinit će te strastvenim bez obzira o čemu se radilo
- Imati dobar posao, raditi kasno u noć, biti ‘zapošljiv’, navigirati kroz organizacijsku politiku, pronaći balans posla i slobodnog vremena… to su jako teške stvari… No, s druge strane, poštovati tuđe vrijeme, pristojno se ponašati, pokazati poniznost, odraditi dogovoreno.. to su (relativno) lake stvari. ‘Get the easy stuff right’.
Rekla bih najznačajniji dio knjige u kojoj prof. Galloway, suprotno ‘mainstream’ razmišljanjima, navodi kako ne treba ‘slijediti svoju strast‘. Tu mantru, prema njemu, ponavljaju oni već bogati jer ‘žele zvučati inspirativno. Nitko ne želi slušati o tome kako uspjeh traži 60-80 sati rada tjedno i to obično nekoliko desetljeća’.
Prema njemu, strast dolazi kao posljedica, a ne kao uzrok. Rijetko tko je rođen kao ‘genije’. Odaberi posao u kojem si (relativno) dobar, uloži puno vremena i truda kako bi u tom području bio odličan, a priznanje okoline za tvoj rad učinit će te ‘strastvenim’ neovisno o kojem se području radi. Ako to potkrijepim vlastitim primjerom, sigurno je kako odrastajući nisam maštala postati ‘revizor’. Tada je moja strast bio sport, možda književnost. Nikako financije. No, uz puno truda i rada, postale su moja strast. I danas, kada se na redovnom poslu manje bavim financijama no prije, one su postale moj hobi.
O pokretanju vlastitog posla
- Ako si dobar radnik u kvalitetnoj kompaniji, onda je ‘pametnije’ jednostavno tako raditi, pokretanje vlastitog posla nije za svakoga
- Strah od odbijanja je veća zapreka uspjehu nego nedostatak talenta.
- Četiri su presudne stvari:
- jesi li u stanju potpisati ček?
- možeš li se nositi s javnim neuspjehom?
- voliš li prodavati?
- jesi li sklon riziku?
- Većina neuspjeha je privatna: ‘odlučiš’ kako pravo jednostavno nije za tebe, ‘želiš provesti više vremena sa svojom djecom’ (dobio/la si otkaz) ili želiš raditi na ‘projektima’ (ne možeš dobiti stalan posao)
- Vježbaj preuzimati rizik svakog dana i navikni se na izlazak iz zone komfora
Pokretanje vlastitog posla nije u DNA ove naše regije. Uči, radi, budi poslušan, nađi ‘neki’ posao (po mogućnosti u državnoj službi) i čekaj penziju. Na vlastiti posao (tada, ali i danas) često su odlučivali oni koji nisu uspijevali biti ‘kotačić’ u nekom većem stroju. Neki su posao pokrenuli iz nužde, neki radi genijalne ideje, neki zbog potrebe za dokazivanjem… Zadnjih se godina sve više veliča poduzetništvo, ali ne ono skromno, obrtničko, obiteljsko. I ovdje prevladava megalomanija. Ako nisi u stanju pokrenuti neki novi Amazon ili Facebook, Rimac ili Infobip, bolje nemoj ni počinjati. Ako nisi svjetski prvak, nemoj se ni baviti sportom. Nemamo kulturu nekih zemalja oko nas kod kojih svaka obitelj ima svoj mali ‘poslić’, svoj ponos i ljubav. Neuspjeh kod nas izaziva podsmjeh. Bankrot je sramotan. Kad padneš, bolje ostani ležati. Zato većina nas bira ‘siguran’ posao i redovnu (po mogućnosti) plaću.
Mlađe generacije, čini mi se, razmišljaju drugačije. No čini se kako i oni gledaju samo konačan rezultat (ako je uspjeh, po mogućnosti na Instagramu), a ne i težak put koji do tog rezultata vodi.
I za kraj, profesorova formula sreće (a i uspjeha) vrlo je jednostavna: ‘Voljeti nekoga bez zadrške najveći je doseg u životu‘.
