U Tetkinim portfeljima uspoređujem dva tipa investicijskih proizvoda, otvorene investicijske fondove (OIF) u RH te ETF-ove (fondove kojima se trguje na burzi). Ključna prednost investiranja u fondove u odnosu na individualno ulaganje u pojedinačne dionice ili obveznice je diverzifikacija.
Treba reći kako obje vrste investicijskih proizvoda daju mogućnost stjecanja portfelja sastavljenog od različite imovine, najčešće dionica i obveznica. No, postoje određene ključne razlike o kojima ću se pozabaviti u ovom tekstu.
Cijena
ETF-ovi se kupuju, poput dionica, na burzi po trenutnim tržišnim cijenama. Za razliku od njih, udjele u investicijskim fondovima kupujete preko investicijskog društva i to po zaključnoj neto cijeni prethodnoga dana.
Transparentnost
Stanje udjela u investicijskim fondovima možete saznati na kvartalnoj razini, odnosno, s odgodom. Dužni su objaviti top 10 pozicija fonda tako da ne postoji potpuna transparentnost. Stanje ETF-ova možete pratiti u cijelosti i to na dnevnoj osnovi.
Troškovi kupnje i prodaje
Troškove trgovanja ETF-ovima snosi kupac ili prodavatelj i oni nemaju utjecaja na ostale investitore. S druge strane, troškove trgovanja unutar portfelja investicijskih fondova raspodjeljuje se na sve vlasnike udjela.
Naknade za trgovanje
Pri kupnji udjela u investicijskim fondovima ne plaćamo naknade za trgovanje. No, značajan broj fondova ima ulazne i/ili izlazne naknade. One se kreću od 0 do 1,5% ovisno o vrsti fonda (novčani, obveznički, dionički). S druge strane, svako stjecanje ili prodaja ETF-ova podložno je naknadama. One se, obično, kreću oko 7-10 eura ili dolara po transakciji.
Naknade za upravljanje
Osim naknada za trgovanje, vlasnici udjela plaćaju i naknade za upravljanje koje se kreću, ovisno o vrsti fonda, između 1 i 3,5%. U načelu, upravljačke naknade ETF-ova su značajno niže i kreću se obično od 0,1 do 0,3%. Osnovni razlog nižim naknadama leži u pasivnom upravljanju. Većina ETF-ova prati indekse, odnosno, replicira prinose i kretanja cijena indeksa koji prate (na primjer, S&P 500). S druge strane, fond menadžeri nastoje ‘pobijediti’ indeks, odnosno, aktivno upravljaju fondom. Ne treba zaboraviti kako postoje i indeksni investicijski fondovi koji također imaju niže upravljačke naknade, ali ipak značajno više od onih kod ETF-ova.
Porezni tretman
Osim što cijene financijskih instrumenata mogu rasti, isti često nose i neke redovne ili povremene prihode. Na primjer, obveznice donose kamate, dok dionice isplaćuju dividende. Dividende su oporezive po stopi od 12% (plus prirez) dok kamate po obveznicama nisu.
Međutim, kada fond ostvaruje dividende i kamate iz istih ulaganja one su neoporezive u oba slučaja. Time, na primjer, investitor koji posjeduje dionice u fondu ima poreznu prednost u odnosu na direktno držanje dionica na svom brokerskom računu.
Kod kupnje ETF-ova, s druge strane, potrebno je voditi računa o domicilnosti fonda (sjedištu) te činjenici da li se radi o akumulirajućem ili distribuirajućem ETF-u. U prvom slučaju dividende se pripisuju glavnici i reinvestiraju, a u drugom se isplaćuju investitoru na račun. U slučaju distribuirajućih ETF-ova investitor je dužan, sukladno značajkama ugovora o dvostrukom oporezivanju s navedenom državom, platiti porez na dividendu. Kod akumulirajućih ETF-ova to obično nije slučaj (Irska), no varira od zemlje do zemlje.
U oba slučaja, neovisno da li se radi o OIF-u ili ETF-u, kapitalni dobitak ostvaren prodajom u roku kraćem od dvije godine, podložan je oporezivanju po stopi od 12%.
Zaključno
Nadam se kako sam vam ovim tekstom uspjela približiti neke od razlika između ETF-ova i OIF-a. Po mom mišljenju, ključnu prevagu odnose ETF-ovi i to primarno u području naknada (za upravljanje). Jednostavnost ulaganja u OIF-e također ne treba zanemariti, no bez obzira na sve navedeno, naša investicijska strategija treba se primarno bazirati na vremenski horizont ulaganja i prihvatljivi rizik. Adekvatan instrument ulaganja je tek drugi korak u odlučivanju.
Ulažete li u OIF-e ili ETF-ove? Koja su vaša iskustva i znate li za još koju važnu razliku?
