Ovih dana, vraćamo se s ljetovanja na posao (doduše, oni koji ga imaju).
Odmorni, naspavani, čili i učinkoviti. Nismo više u depresiji jer nam ‘izbjegavanje ljetnog odmora upravo to čini’, kako tvrdi jedan (od) financijskih savjetnika na netu. Apsolutno je u pravu.
No ujedno, isti taj ‘savjetnik’, za život zarađuje provizijama na ugovorene kredite. Već u sljedećoj rečenici, nakon skrbi za naše zdravlje, pročitat ćemo kako da, iako si možda ovaj tren ne možemo priuštiti odmor, ugovaranjem klasičnih, nenamjenskih i potrošačkih kredita, možda i zeru zaduživanja preko kreditnih kartica – vrlo lako riješimo taj ‘problemčić’.
Dakle, nema brige, „vi samo skoknite u turističku agenciju, sve ostalo je na nama“ 😊.
Dalje lamentira o prednostima i manama prvog, drugog, trećeg ili četvrtog načina zaduživanja, uvjeti su svugdje fenomenalni. Na primjer, potrošački kredit možemo otplatiti u 12-60 rata (to je, u prijevodu, 1 do čak 5 godina), uz gotovo nikakvu kamatu (ni 7-9%) te niske bankovne naknade (neidentificirano). Ako su nam potrebe nešto šire, tu su gotovinski krediti. Njima možemo izliječiti sve, od sitne prehlade (minus na tekućem) do terminalnih bolesti (dug po kreditnim karticama). A povrh svega, banka nam, ukoliko sve to ugovorimo, daje poklon bon!
Ako ste se imalo dvoumili, a i nešto znate o financijama, ne zvuči vam logično (niti pametno) da 10 dana odmora otplaćujete sljedećih 5 godina. No ‘savjetnik’ je tu i podsjeća da ste, iako se sigurno radi o teškoj odluci, godišnji odmor svakako ZASLUŽILI i jednostavno si ga MORATE priuštiti. A ako pri tome još odaberete pouzdanog financijskog partnera (čitaj: njega ili nju), budite sigurni da vas nitko i ništa neće zajebati.
Na žalost, sigurna sam da je jedan broj ljudi, iako svjesni kako si za takav odmor možda ne mogu odvojiti novce, zbog pritiska okoline/medija (pa ‘svi su dolje’?) ili manjka samokontrole (budemo to već nekako), doslovce nasjeli te odlučili uzeti neki od ponuđenih aranžmana. Nesvjesno, time si navukli možda još jednu financijsku omču oko vrata. Par tjedana po povratku s odmora, kad počnu sjedati prve rate, ona depresija s početka teksta garantirano će se vratiti.
Nekoliko mjeseci kasnije, prije sezone zimskih odmora, ponovit će se ista priča. Tu se gađa viši srednji sloj, ipak je skijanje zeru skuplji sport, ali način (‘svi su gore’) i posljedice su iste.
Rekla bih da se po mom tonu lako osjeti što o ovom mislim. Naravno da se trebamo odmoriti. Svakodnevni stres kojem smo izloženi dovest će nas prebrzo do ponora ukoliko nemamo dane odmora u kojima uživamo bez grižnje savjesti. No u tome i je problem, kreditiranjem ljetovanja/zimovanja, u banku stresa stavljamo još više depozita, a grižnju savjesti samo odgađamo za budućnost.
Iako je sada prekasno reagirati, već smo se prepustili morskim čarima, možda nije kasno za zimovanje ili ljetovanje sljedeće godine?
Koliko nas košta kredit za godišnji odmor?
Kažu da je prosječnoj hrvatskoj obitelji za 10 dana na Jadranu potrebno oko 10,000 kn (oko 1,350 eura) za smještaj, hranu i put. Ako bi uzeli gore navedeni kredit na 5 godina otplate uz kamatu od 8% godišnje, banci bi povrh 10,000 kn posuđenog novca, platili još 2,200 kn (ili 300 eura) kamate. Moguće bi platili i kojekakve administrativne troškove.
Mogla li se ta kamata pametnije utrošiti? Kupiti djeci knjige ili pribor za školu? Priuštiti si kakvu edukaciju? Uložiti u budućnost.
Ovakav nas tip kredita često košta financijske slobode kojoj težimo.
Ima li rješenja?
- što kažete i na potpuno ‘sulud’ prijedlog – štedjeti sljedećih 10 mjeseci za ljetovanje? Znam, zvuči nemoguće, no što kad bi?
- ili, ukoliko ako nismo u stanju odvojiti potreban iznos (možda čak i zato što sad otplaćujemo kamatu na ovogodišnje/prošlogodišnje ljetovanje?), istražiti alternativne oblike odmora koje si možemo priuštiti. Planinarenje, kraći izleti s obitelji, vožnja biciklom, boravak u prirodi, šetnja, čitanje, odmaranje…
Jer, na žalost, formula je vrlo jednostavna, ali bolna:
Priuštimo si isključivo onaj tip odmora koji si možemo priuštiti!
Sigurna sam da se ovo mnogima neće svidjeti (a određeni dio će i prestati dalje čitati :)), niti je savjet koji ćete pročitati u medijima, jer svi oni žive od naše potrošnje.
Prema anketi na portalu Moj Posao, ovako su ispitanici odgovorili na pitanje financiranja ljetovanja u 2017 (sigurna sam da je 2018 dala sličan rezultat). Vidi Anketa o financiranju godišnjeg odmora 2017
Ono što mediji nisu komentirali je činjenica da je čak 61% njih izjavilo kako neće ljetovati (većinom) iz financijskih razloga (nemaju posao, nemaju primanja koja im omogućuju takav tip odmora). Iako je to žalosna slika hrvatskog standarda (a to je opet tema za neki novi post), ti su ljudi hrabro rekli kako jednostavno – nemaju. I zbog toga ih ne treba biti sram, dapače, oni su, za razliku od drugih, svjesni svojih financijskih (ne)mogućnosti.
Od ostalih ispitanika, samo 14% je primijenilo formulu koju sam gore navela, odnosno štedjela za odmor, 3% je koristilo regres (?), dok su ostali iscrpili zadnje financijske rezerve i vrlo izgledno otišli u „crveno“ (minus na tekućem, krediti, zadnja plaća). To nije uvijek samo pitanje plaće, nego i odnosa prema novcu, odnosno određivanja prioriteta u životu.
Krediti sami po sebi nisu loši, dapače. No bitno je jasno razlučiti za financiranje kojih stvari se isplati zadužiti, a kojih ne. Prema mom mišljenju, to su one koje predstavljaju ulaganje u budućnost. Nisu godišnji odmori, ali ni auti 😉.
O kakvim se to tipovima kredita radi posvetit ću jedan od sljedećih postova. Pozvat ću vas također i da zajedno probamo učiniti ono nemoguće.
Do tada vas molim – probajte se ne zaduživati!
I za kraj, par zanimljivih članaka o godišnjim odmorima (za one koje to zanima):
- 61% Hrvata si ne može priuštiti 7-dnevni godišnji odmor u inozemstvu. Od nas je u Europi gora situacija samo u Srbiji, Makedoniji, Rumunjskoj i Turskoj.
-
Hrvati na godišnjem prosječno troše oko 225 eura. Trošimo više od Slovenaca i Mađara, a isto kao Šveđani?
