U šumi ponuda životnih osiguranja teško se snaći. Osiguravajuće kuće, u želji ponuditi široku paletu proizvoda, zapravo nude bezobličnu masu, običnom smrtniku, potpuno nerazumljivih osiguravateljnih proizvoda. Preporučujem im pročitati ‘Nudge‘ (Poticaj) nobelovca Thalera koji objašnjava kako se u slučajevima pretjeranog broja opcija ljudi zapravo odlučuju odabrati jedno veliko ništa.
A bar, kada je o životnim osiguranjima riječ, situacija bi trebala biti ekstremno jednostavna.
Primarna funkcija životnih osiguranja nije zarada, odnosno prinos već, kao što i sam naziv kaže, osiguranje života. Postoje, naravno, osiguravateljni proizvodi koji nose neku zaradu (oni s tzv. štednom komponentom), ali ako vam je zarada (ili špekulacija) primarni cilj, onda radije svoje novce pošaljite negdje ‘gdje je trava zelenija’.
Nedavno sam ‘doživjela’ svoju prvu policu životnog osiguranja. Prije 20 godina, ne znajući ništa o životu ni svijetu (iako punih 25), u naš je dom zalutala gospođa iz osiguranja i ‘prodala’ nam, svima u obitelji, police životnog osiguranja. Dvadeset godina i par tisuća eura kasnije, ja unovčih činjenicu kako eto još, živa i zdrava, egzistiram na planeti Zemlji. Nitko se nije, bar za sad, okoristio mojom smrću 😉
Na račun je sjelo oko 25% više od uplaćenog. Nedovoljno za pokriti inflaciju koja je, u navedenom periodu iznosila 57%.
No, da sam kojim slučajem otegla papke, recimo nakon 5 godina uplata, moji bi najbliži inkasirali najmanje osiguranu svotu – gotovo 10x više od do tada uplaćenog. I u tome je stvar.
Policu osiguranja sklopila sam u tadašnjim DEM-ovima (za mlađe – njemačkim markama), osiguravajuća kuća promijenila je nekolicinu vlasnika, no svemu unatoč (a i bez ‘prijevare’), moji su novci našli put mene.
Da li se isplatilo? Ovisi. Samo ako gledam iz današnjeg ugla (doživljenja). Veći sam prinos sigurno mogla negdje drugdje ostvariti. A mogla sam i, izglednije, sve potrošiti. Danas mi ti novci služe za nove investicijske pothvate.
Trebamo li životno osiguranje?
Tri su osnovna pitanja koja si trebamo postaviti:
- Uzdržavam li (ili financijski pomažem) svoje roditelje, partnera, supružnika/cu i/ili djecu. Odnosno, ukoliko neočekivano umrem, imaju li moji najmiliji od čega živjeti?
- Imam li dugova (po stambenim ili drugim kreditima) koje će, u slučaju moje nenadane smrti, obitelj morati nastaviti otplaćivati?
- Postoji li mogućnost moje smrti prije no što djeca postanu financijski neovisna?
Ukoliko je odgovor na neka od gore postavljena pitanja pozitivan, nema dileme kako trebamo. Ako su nam takve stvari bitne. Oni kojima nisu, sigurna sam kako su zalutali na ovaj blog. Zato, ostaje jedino utvrditi – na koji iznos i na koliko dugo?
Što ranije sklopite policu, dobit ćete povoljnije uvjete (jer je vjerojatnost rane smrti manja u mlađih osoba). Naravno, u tom slučaju ćete ju dulje plaćati što je ukalkulirano u njenu cijenu, ne brinite. Ukoliko ne prije, pravo vrijeme sklapanja police životnog osiguranja trebalo bi biti prilikom ulaska u veći dug (stambeni kredit), rođenje djeteta i/ili oboje.
Oni koji nemaju nasljednika niti financijskih ovisnih osoba, vrlo izgledno ne trebaju sklapati ugovor o životnom osiguranju. Što ne znači da ne mogu. To je stvar izbora. I želje za zbrinjavanjem nekih dragih ljudi oko vas u slučaju vaše smrti.
Osigurana svota i period ugovaranja
Osigurana svota je iznos koji se upisuje u policu životnog osiguranja te koji će biti isplaćen prilikom doživljenja. Doživljenje je datum isteka police. Raniji prekid police od ovog datuma nosi penale. Naravno, osim u slučaju smrti 🙂
Iznos na koji ćete se osigurati će, naravno, utjecati (osim drugih faktora) na visinu godišnje premije koju ćete plaćati. No, kako ćete znati koji je dobar iznos? Evo dva primjera:
a) visina osigurane svote = ukupan iznos svih dugovanja (na primjer, kredita za stanovanje, potrošačkih i ostalih) + (broj godina koliko želite financirati svoju djecu/roditelje x njihovi godišnji životni troškovi).
Period osiguranja je, u ovom slučaju, barem vrijeme otplate kredita + godine koje želite osigurati financijsku neovisnost o vama ovisnih osoba.
Na primjer, želite osigurati, u slučaju vaše smrti, da vaša djeca imaju sredstava za život do trenutka u kojem bi trebali samostalno zarađivati. Ili, vaši roditelji do kada procijenite da će još živjeti.
b) visina osigurane svote = ukupan iznos svih dugovanja (na primjer, kredita za stanovanje, potrošačkih i ostalih).
Period osiguranja je, u ovom slučaju, barem vrijeme otplate kredita.
Ovo su samo dva primjera, a stvarni iznosi i periodi ovise o osobnim preferencijama te financijskim mogućnostima. Ne treba nikako smetnuti s uma kako je životno osiguranje dugoročno ulaganje pa mu treba tako i pristupiti. Svaki prijevremeni prekid plaćanja može imati značajne posljedice na navedene iznose.
Ukratko, ukoliko novac uložite u neki investicijski pothvat, vaši će nasljednici će dobiti uloženi iznos te prinos (kamatu i slično). U slučaju životnog osiguranja, odlaskom u vječna lovišta, vaši nasljednici, u najmanju ruku, dobivaju osiguranu svotu, a ovisno o ugovorenom tipu osiguranja moguće i iznose uvećane nekoliko puta (na primjer, smrtni slučaj pri prometnoj nesreći).
O tim mogućim varijantama u sljedećem postu.
Imate li policu životnog osiguranja? Pokriva li ona vaše dugove, osigurava li vašu djecu? Ako ju još nemate, a trebali biste, što čekate?
Napomena: prije sklapanja ikakvog posla, dobro proučite uvjete, nemojte srljati. I čitajte moj blog. Pokušat ću pomoći u odabiru. Nadam se kako će se ovdje uključiti i stručnjaci iz osiguranja koji nam svima mogu dati kakav dobar savjet 😉
